Uslovni otpust zatvorenika koji odsluže dvije trećine kazne na koju su osuđeni, iako je u državama razvijene demokratije praktično obaveza, u Crnoj Gori je – privilegija. Naime, iako djeluje kao jednostavan pravni institut, nadležni organi ga rijetko kad odobravaju, a i kada to i urade, odluku u velikom broju slučajeva donesu kasno, pa osuđenik dobije potvrdan odgovor na ovaj zahtjev onda kad već svakako treba da bude na slobodi.
Sagovornici „Dana” ukazuju da proceduru treba ubrzati jer na ovaj način najviše ispaštaju osuđeni na kratke kazne. Naime, njima je određena znatno manja robija, a samim tim manja je i trećina za koju im se robija smanjuje. Zbog toga oni nerijetko izlaze na slobodu svega nekoliko dana prije isteka kazne zatvora. Situacija je drugačija sa osuđenima za teška krivična djela, koji su osuđeni na znatno duže kazne. Iako i njima odluke o uslovnom otpustu kasne, zbog dužine robije ipak dobiju bitnije smanjenje kazne.
Advokat Ratko Pantović kazao je za „Dan” da proceduru za ovaj pravni institut treba uprostiti kao u zemljama razvijene demokratije.
– Ako osuđenik koji je izdržao dvije trećine kazne ispuni zakonom propisane uslove, njegov zahtjev za uslovni otpust uvijek treba prihvatiti. Kod nas je mali procenat prihvaćenih zahtjeva za uslovni otpust bez obzira na ispunjavanje uslova. Uslovni otpust kao pravni institut nastao je još u 19. vijeku, a svoj puni kapacitet je razvio tokom 20. vijeka. U državama razvijene demokratije maltene postaje obavezan uz prethodno ispunjene uslova. U našoj zemlji, kao i u državama iz okruženja, na ovaj pravni institut se ne gleda na taj način. Iako je pravno-tehnički posmatrano ovo jednostavan institut, nadležni organ kod nas vrlo često komplikuju proceduru za njegovu primjenu. Kao rezultat toga imamo vrlo mali procenat pozitivno riješenih zahtjeva za uslovni otpust. Treba naglasiti da je uslovni otpust dio procesa rehabilitacije – kazao je Pantović.
On je kao primjer neažurnosti nadležnih u primjeni ovog pravnog instituta naveo slučaj svog klijenta koji je dobio uslovni otpust ali je zbog „kasne odluke” u zatvoru proveo 32 mjeseca umjesto 18.
Advokat Marko Radović smatra da bi trebalo propisati rokove za odlučivanje po molbi za uslovni otpust. Istakao je da je to najneophodnije uraditi zbog lica koja su osuđena na kratke kazne.
– Osuđenik kojem je izrečena kazna zatvora od tri mjeseca molbu podnosi nakon dva mjeseca. U ovom slučaju moguće je smanjiti kaznu za mjesec dana. Međutim, dok nadležni donesu odluku zatvorenik dobije smanjenje od svega nekoliko dana. Zakon ne propisuje rokove za donošenje odluke po molbi za uslovni otpust. Jedino postoje rokovi kada je moguće podnijeti novu žalbu u slučaju da je prethodna odbijena. Iako zakon daje mogućnost da se u izuzetnim slučajevima uslovni otpust daje na polovini odslužene kazne, ne pamtim da se dogodio takav slučaj. Takođe, ukoliko zatvorenik molbu podnese prije odslužene dvije trećine kazne, ona će najvjerovatnije biti odbačena – kazao je Radović.
Advokat Marko Kovač je ocijenio da je primijetan napredak u brzini odlučivanja o molbama za uslovni otpust nakon što je nadležnost za to pitanje sa Ministarstva pravde prenijeta na vijeće suda koji je izrekao prvostepenu presudu.
– Međutim, i dalje ostaje problematična situacija kod kraćih zatvorskih kazni jer od momenta sticanja prava na podnošenje molbe do pravosnažnosti odluke kojom se usvaja molba protekne 15-20 dana, čime se faktički umanjenje kazne svede na manji period od onog koji je naveden u rješenju – kazao je Kovač.
On smatra da bi se praksa odbijanja molbi kod povratnika morala korigovati tako da se više cijeni izvještaj službe ZIKS- a o vladanju osuđenika, jer se na osnovu tih pokazatelja najbolje može donijeti zaključak o uspješnosti vaspitno-korektivnog tretmana, a samim tim i o postizanju specijalne prevencije.
– Iako svako osuđeno lice, shodno članu 37 KZCG, ima pravo da podnese molbu za uslovni otpust ukoliko je ispunjen formalni uslovi da je izdržao dvije trećine kazne (izuzetno jednu polovinu), ove molbe se usvajaju u praksi prema licima koja ranije nisu bila osuđivana. U slučaju ranije osuđivanosti, sudovi najčešće odbijaju molbe, a kao razloge navode da se kod tih lica ne može ostvariti svrha specijalne prevencije jer se radi o povratnicima sa razvijenim društveno neprihvatljivim obrascima ponašanja, čak i u slučaju dostavljanja pozitivnog mišljenja od strane ZIKS-a o ponašanju zatvorenika, njegovom izvršavanju radnih obaveza i ostalim uslovima propisanim članom 121 Zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti – rekao je Kovač.

Na 25 mjeseci zatvora kazna smanjena 15 dana

Advokat Radović kazao je da se ovakva primjena instituta uslovnog otpusta održava negativno i na lica koja su kaznu na koju su osuđena maltene čitavu provela u zatvoru.
- Imao sam slučaj da mi je branjenik osuđen na 25 mjeseci zatvora, od čega je 24 proveo u pritvoru. Vrijeme provedeno u pritvoru uračunato je u kaznu. Prilikom objave presude ukinut mu je pritvor. Do odsluženja cjelokupne kazne ostalo mu je bilo još mjesec dana. Međutim, kako zakon propisuje da molbu za uslovni otpust može da podnese samo zatvorenik, on je morao da se vrati u zatvor. Dok je sprovedena procedura on je dobio skraćenje od svega 15 dana na kaznu zatvora od 25 mjeseci- kazao je Radović.
On je ocijenio da se u ovakvim slučajevima dovodi u pitanje pravo na ovaj vid skraćenja kazne.
Krivični zakonik Crne Gore propisuje da sud može uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora osuđenog koji je izdržao dvije trećine, a izuzetno polovinu kazne zatvora, odnosno kazne dugotrajnog zatvora, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično djelo.
– Pri ocjeni da li će se osuđeni uslovno otpustiti uzeće se u obzir da li se osuđeni dobro vladao i izvršavao radne obaveze prema njegovoj radnoj sposobnosti, a naročito da li je disciplinski kažnjavan za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora, da li je nadoknadio štetu koju je prouzrokovao krivičnim djelom i vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela, kao i da li je postignuta svrha kažnjavanja – propisuje Krivični zakonik Crne Gore.
M.V.P.

Na 25 mjeseci zatvora kazna smanjena 15 dana