Lider Demokratskog fronta Andrija Mandić kazao je juče u završnoj riječu na suđenju optuženima za pripremanje terorizma da je sve već presuđeno i da je sudski postupak stigao do kraja samom činjenicom što se optužnica u ovom trenutku ne može odbaciti. On je zahvalio advokatima koji su branili trojicu optuženih iz DF-a, koji su, kako je istakao, dali jedini mogući odgovor koji su mogli da daju kada je sudsko vijeće odlučilo da ne prihvati ključni dokaz.

– Ova presuda će biti u funkciji širenja straha jer nema nijednog čovjeka u Crnoj Gori koji ne misli da ga prisluškuju. Očigledno je da se zadnjih mjesec dana ubrzava ovaj sudski proces. Kako raste broj ljudi na ulicama i protesti postaju sve intenzivniji i snažniji, tako sudsko vijeće ubrzava stvar kako bi moglo kroz presudu da pošalje poruku građanima Crne Gore: kad ovo mogu da urade onima koji su izabrani na neke funckije, šta tek mogu da urade običnom građaninu – kazao je Mandić.

Kako je ocijenio, korijeni onog što gledamo danas zapravo su nedostaci nikad neuspostavljene demokratije u Crnoj Gori.

– Ovim procesom upravljaju oni koji su pokrali izbore 2016. godine – DPS i režim Mila Đukanovića – naglasio je Mandić i dodao da je ovo politički proces i ujdurma vlasti.

On se pridružio svim primjedbama koji su advokati odbrane iznijeli tokom sudskog procesa.

– Primarni cilj je bio da se kroz ovaj postupak optuži Ruska Federacija i njene institucije, a drugi je cilj – cilj Mila Đukanovića – da se na talasu antiruske histerije obračuna sa DF-om. Zadatak i okvir su dale NATO strukture, a farsu je trebalo da sprovodi crnogorski režim – rekao je Mandić.

On je podsjetio da je Slavko Nikić odbio da potpiše zapisnik sa svog saslušanja i da je cijeli ovaj proces formiran na osnovu jedne televizijske emisije.

– Tužilaštvo uporno pravi scenario iz Bulajićević filmova. Nama nije trebao duševni bolesnik da bismo pobijedili na izborima – naglasio je Mandić.

Optuženi poslanik DF-a je ukazao da je svjedok saradnik Saša Sinđelić osuđeni ubica, te da se u spisima pominje i kao Aleksandar.

– Nemoguće je da tužioci ne znaju ime ovog stvorenja. Kakav je bio svjedok saradnik, bolestan i konfuzan, takav je bio i svjedok Mirko Velimirović Paja, koji je služio da napravi sliku četnika kao iz Bulajićevih filmova – rekao je Mandić.

On je naglasio da su mjere nadzora bile fingirane

– Tek na kraju postupka sanajemo da je Velimirović imao telefon koji nije predao nakon hapšenja, a koristio ga je za komunikaciju sa tužilaštvom i Draganom Radonjićem. Osim sa Velimirovićem, Radonjića je komunicirao i sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, kojeg je nakon svjedočenja u Crnoj Gori ispratio u Srbiju i održavao komunkaciju sa njim kako bi ga držao pod nadzorom i davao mu novac za potrebe ovog postupka – kazao je Mandić.

Optuženom Milanu Dušiću, koji je poručio da će se ubiti ako bude osuđen, lider DF-a je poručio da ne diže ruku na sebe.

– Svakoj se nepravdi treba suprotstaviti – istakao je Mandić.

Kako je zaključio, presudama u ovom predmetu se ne utvrđuje krivica optuženih, nego postoji li sud u Crnoj Gori.

– Ja znam da ne postoji. Ja ga prezirem sa svim njegovim krakovima – naglasio je Mandić.

Lider DNP-a i poslanik DF-a Milan Knežević je kazao da je dobro što je suđenje bilo javno, pa je narod mogao da vidi kakav se proces i montirana hajka vode protiv Srba u Crnoj Gori i Srba u Srbiji.

– Ja ne priznajem ovaj sud, priznajem samo sud svog naroda i sud svoje partije. „Generalni“ specijalni tužilac je u pravu – što je brzo, to je i kuso. Takva je i ova optužnica koju ste pakovali amaterski, politikantski, ostrašćeno i lično. Zamislite specijalnog tužioca koji za sebe tvrdi da je Isus, a mi svi optuženi Pilati. Ni u jednoj drugoj državi, pa ni u toj „prokletoj” Rusiji, on ne bi mogao da obavlja nijednu funkciju – naglasio je Knežević.

On je ukazao da je sudija Suzana Mugoša na početku odmah prekršila ZKP tražeći da se izjasne o nacionalnosti.

– Time su htjeli da dokažu kako su Srbi ti koji su htjeli da sruše Crnu Goru. Srbi i neki imaginarni Rusi.

Složiću se sa kolegom Andrijom Mandićem, ovo je završna riječ njegoševske Crne Gore, a presudu će donijeti soroševska Crna Gora – istakao je Knežević.

On je potom ukazao ne neke od mnogobrojnih manjkavosti u radu tužilaštva u ovom predmetu.

– Podsjetiću i na komentare tužioca Saše Čađenovića na putovanje moje bratanične Darije Knežević u Bolonju, gdje je išla na liječenje. Tužilac je ranije ocijenio da je to putovanje sumnjivo – kazao je Knežević.

DF je, kako je istakao, bio i ostao najveći protivnik režima.

– Zato i ne čudi što su konstruktori ove afere pokušali da i krivičnopravnu odgovornost prebace na lidere DF-a. Nalogodavci su Milo Đukanović i Duško Marković, a izvođači Milivoje Katnić, Saša Čađenović, Stojanka Radović, Zoran Lazović i njegov sinovac Vladan, Duško Golubović, sudije Boris Savić, Radomir Ivanović, Dragoje Jović, Mušika Dujović i Milić Međedović. Kakvi smo mi to kriminalci: sve radimo javno da ne bi izgledalo tajno!? Gdje je tih 17 miliona o kojima je govorio Katnić? Gdje su ti avioni, kamioni, Zlatibor... Gdje su dokazi – upitao je optuženi poslanik DF-a.

On je ocijenio da Justicija u Crnoj Gori u jednoj ruci drži kovertu, a u drugoj mobilni telefon „na koji treba da stigne poruka od ministra pravde kakva treba da bude osuđujuća presuda liderima Demokratskog fronta”.

– Ovo suđenje luta tunelima apsurda, ili, što bi rekao Sveto Marović, Platonovim pećinama – rekao je Knežević.

On je objasnio kako se u Moskvi sreo sa Aronom Šavivom, sa kojim u julu mjesecu imao sastanak oko angažovanja za izbornu kampanju 2016. godine.

– Nalazimo se pred jednim procesnim izazovom: u kom se procesnom svojstvu pojavljuje Šaviv i šta on radi u ovoj optužnici? Svi pominju Arona Šaviva, ali niko ne zna ko je on. On je odličan narativ za priču koja treba da govori o inostranim elementima optužnice. Zvanična Crna Gora se otvoreno konfrontira sa Rusijom, priznaje ISIL i sve nelegitimne prevrate. Mučno je slušati da mi uopšte imamo spoljnu politiku. Upravo je spoljna politika Crne Gore primjer muve bez glave – smatra Knežević.

Osvrćući se na govore u kojima je citirao Čerčila, majora Gavrilovića i pjesnika Aleksu Šantića, on je kazao da su to bili motivacioni govori i povukao paralelu sa govorom Mila Đukanovića kada je kazao da će sasjeći do korijena anticrnogorske elemente, podsjetivši da šefa DPS-a tada niko nije zvao da pojasni šta je mislio pod tim.

– Ako je rakija šifra za oružje, onda je pečenje šifra za S-300. Dobio sam poruku od ministra Budimira Šegrta, koji me je pitao kakvo je pečenje jer mu je neko javio da smo po povratku iz Beograda svratili u jedan restoran u Čačku. Da li je to normalna komunikacija između teroriste koji sprema krvoprolića i ustavobranitelja – upitao je Knežević.

On se u svojoj završnoj odbrani osvrnuo i na sam izborni dan 16. oktobra 2016. godine.

– Kada su službe saopštile da će Crnom Gorom teći rijeke krvi i da se sprema rat, narodu se obratio vladika Amfilohije, koji nije političar, pa nije mogao da prepozna igru Milivoja Katnića, i poziva narod da ne izlazi nigdje i da ni kap krvi ne smije pasti. Ja se slažem s njim – istakao je Knežević.

Suđenje se biti nastavljeno danas.

VJ.DAMJANOVIĆ

---

Dušić:Ako me osude,ubiću se
Optuženi Milan Dušić je u završnoj riječi kazao da nije kriv i saopštio da će se ubiti ukoliko bude osuđen. On je podsjetio da ga u svom iksazu nije spomenuo ni svjedok saradnik, kao ni vještaci, i da on od optuženih poznaje samo Branku Milić, Srboljuba Đorđevića i Dragana Maksića

– Neke stvari ovdje nijesu normalne. Sinđelić je tvrdio da nije osuđivan, a on je samo u Šapcu bio višestruki povratnik, a ima i ubistvo – kazao je Dušić.

On je dodao da je u protekla dva mjeseca sa velikim naporom pratio suđenje zbog zdravstvenih problema.

I Dragan Maksić se izjasnio da se ne osjeća krivim.

– Ništa od onog o čemu se ovdje priča nije se desilo. Moj život najbolje pokazuje kakav sam: do ove optužnice nijesam imao nijednu prekršajnu prijavu, a kamoli krivičnu – istakao je Maksić i dodao da očekuje oslobađajuću presudu.


Čađenović:Nisam htio ucjene rođaka sa sela
Optuženi Mihailo Čađenović je kazao da nije član nikakve kriminalne organizacije.

– Moj grijeh je, izgleda, to što radim svoj posao i što vozim Andriju Mandića. Moja krivica je, izgleda, i u tome što nijesam mogao da se sjetim koga sam vozio prije godinu dana. Podsjećam da se radi o izbornoj godini, kad je obim posla povećan, pa nekad, usled premora, ne znam ni koga sam vozio dan prije, a ne prije godinu dana. Ipak, glavni razlog što danas ovdje iznosim završnu riječ jesto to što nisam pristao na podle ucjene mog rođaka sa sela da lažno optužim lidere DF-a i da kažem da sam bio u Beogradu, na mjestima gdje je njemu odgovaralo. Saša Čađenović mi je tada kazao da avetni Katnić sluša sve sudije i premijera Duška Markovića – kazao je Mihailo Čađenović.