Da nijesu rijetki propusti u radu onih čiji bi postupci trebalo da budu potpuno u skladu za zakonom pokazuje i činjenica da crnogorski tužioci često, svjesno ili ne, u fazi istrage prave propuste koji se kasnije reflektuju na odbrane okrivljenih, flagrantno im kršeći Ustavom zagarantovano pravo na odbranu.

Advokat Velibor Marković kaže da su takvi propusti najčešći u predmetima u kojima se pojavljuje veći broj okrivljenih, gdje svaki od njih ima svog branioca. U takvim slučajevima, nerijetko prilikom izvođenja dokaza, a najčešće prilikom saslušanja svjedoka, tužioci ne obavještavaju advokate o izvođenju dokazne radnje, iako je odredbom ZKP-a čl. 282 st. 5 propisana ta obaveza.

– I ne samo to, već tužilaštvo tokom cijelog trajanja istrage treba da obavještava okrivljenog i branioca i treba da im omogući uvid u spise predmeta, jer se na taj način, između ostalog, i priprema odbrana osumnjičenog. Odredbama ZKP-a propisano je da okrivljeni i branilac imaju pravo na uvid u fotokopirane spise predmeta već nakon prvog saslušanja, a ukoliko je u pitanju privatna tužba, od momenta podnošenja privatne tužbe – pojašnjava Marković.

Postoji izuzetak prema kojem je moguće uskratiti pravo na uvid, ali samo dijela spisa predmeta ako se radi o zaštiti bezbjednosti, ako je to u cilju i interesu istrage i radi zaštite svjedoka. Tužilaštvo je u tom slučaju dužno da o tome donese posebno rješenje, protiv koga odbrana ima pravo prigovora u roku od tri dana od dana prijema, a po kojem odlučuje sudija za istragu, takođe u roku od tri dana, pri čemu nakon podizanja optužnice ograničenje uvida u spise predmeta više ne postoji.

Međutim,tužilaštvo vrlo često ne donosi nikakvo rješenje, već jednostavno odbija da odbrani da na uvid spis, čime se osumnjičenom uskraćuje ustavom i zakonom zagarantovano pravo na odbranu.

– Vrhunac svega je da kada tužilac donese rješenje o zadržavanju osumnjičenog, koje po zakonu traje najduže 72 sata, u kom roku je tužilac dužan da osumnjičenog pusti na slobodu ili da ga privede sudiji za istragu sa predlogom za određivanje pritvora, uskraćuje odbrani mogućnost da žalbu protiv tog rješenja, koje se inače donosi u roku od osam sati, preko pisarnice preda tužilaštvu, pa je branilac prinuđen da žalbu predaje preko pošte. Tužilac pripremi i podnese predlog za određivanje pritvora prije nego što žalba stigne sudiji za istragu. Na taj način potpuno se obesmišljava i izigrava mogućnost žalbe protiv rješenja o zadržavanju i grubo se krši ustavom zagarantovano pravo na pravni lijek – kazao je Marković.

VJ. DAMJANOVIĆ

---

Različita iskustva
Advokat Goran Rodić ističe da kada branilac nema uvid u spise i ne zna kojim dokazima tužilac raspolaže to postaje hendikep odbrane, koja u fazi istrage nije u mogućnosti da pruži kontradokaze.

– Da nije toga, veliki broj slučajeva ne bi ni došao do optuženja.Ovako se vrlo često na suđenju odbrana pretvara u istragu – rekao je Rodić.

Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović ima pozitivna iskustva kada je pitanju postupanje tužilaštva i pozivanje advokata da prisustvuju određenim istražnim radnjama, pa i saslušanju svjedoka.

–Imam praksu da odmah kada tužiocu predam punomoćje o zastupanju klijenta istovremeno predam i podnesak sa molbom da me tužilac blagovremeno obavijesti o preduzetim radnjama kako bih imao mogućnost da im prisustvujem. U poslednjih pet-šest godina mi se skoro nijednom nije desilo da nijesma bio obaviješten o tome. Ne znam kakva je praksa sa drugim advokatima, moguće je da ima i tih propusta, ali ja to ne bih generalizovao – kazao je Begović.