Jedna od osuđenih za takozvani državni udar Branka Milić već 19 mjeseci živi u Ambasadi Srbije u Podgorici, a tamo se našla nakon što je napustila suđenje na kojem joj je uskraćeno osnovno pravo – pravo da se brani. Na pitanje „Dana“ da li će se predati crnogorskim vlastima i šta očekuje u daljem postupku, ona kaže da od nje ništa ne zavisi.

– Meni je objašnjeno da moja sloboda, moj život, moj boravak u ovoj ambasadi ne zavise od mene, ne zavise ni od crnogorskog pravosuđa, tako da ja o tome ne odlučujem. Osnovano sumnjam da se čeka potvrđujuća drugostepena presuda, nakon čega će me Srbija izručiti Crnoj Gori. To je razlog što Crna Gora 19 mjeseci ne traži moje izručenje, a Srbija ignoriše čl.13 Ustava – kazala je Milić.

Ona tvrdi da je odnos Vlade Republike Srbije, pa shodno tome i Ambasade Srbije u Crnoj Gori, prema njoj diskriminatorski u odnosu na podršku i pomoć koju pružaju saokrivljenim liderima opozicije.

– Za mene je taj odnos neljudski, ponižavajući i neprimjeren. Ja sam tipovana u Srbiji zbog svojih aktivnosti i kao takva sam na prevaran način isporučena Crnoj Gori da budem dekor i statista za ovu besramnu predstavu. Vladu Srbije moj status, moja ugrožena ljudska prava i moj život apsolutno ne zanimaju i, kako je rekao ambasador Božović, Crna Gora i Srbija će se jednog dana zbog toga stidjeti – rekla je Milić.

Što se tiče njenog zdravstvenog stanja, ona ističe da joj je zdravlje uništeno, a život ugrožen.

– Kao osiguranik RFPIO Srbije, sve ovo vrijeme nemam mogućnost da se liječim u zdravstvenom sistemu Crne Gore i Srbije. Liječenje u privatnoj bolnici mi je prekinuto 23.11.2018, a stacionarno liječenje u Kliničkom centru uslovljeno vraćanjem u samicu ZIKS-a. Ovde se radi o posrednom ubijanju moga života, što veoma dobro znaju svi nadležni u Srbiji i Crnoj Gori, i mislim da im je cilj da živa ne dočekam kraj suđenja. Postoje dokazi u Kliničkom centru Crne Gore i Hitnoj pomoći, postoje četiri uputa za stacionarno lečenje koje ne mogu da realizujem jer će me vratiti u samicu u ZIKS-u. Nemam nikakvu terapiju sem onu koju sama sebi propisuje i kupujem, a kojom samo trenutno spuštam visok krvni pritisak koji se kreće od 210/110, 170/110, a bolove trpim 24 časa. Hranim se isključivo suvom i konzervisanom hranom, a higijenu održavam kako se snađem.. U prostoriji u kojoj boravim nemam kupatilo. Dakle, sada više nije u pitanju moje teško zdravstveno stanje, već je u pitanju moj život – naglasila je Milić.

Govoreći o sudskom procesu koji se vodi protiv nje, ona je kazala da tokom suđenja nije predočen nijedan dokaz koji bi je optužio za ono za šta je tereti Specijalno tužilaštvo.

– Krivično djelo koje se osumnjičenom stavlja na teret je krivično djelo koje nužno podrazumijeva postojanje tačno određenog pasivnog subjekta ili oštećenog, odnosno lica čije je pravo povrijeđeno usled inkriminisanih radnji iz čl.401a st.2 u vezi sa st.1 i 6 KZCG (stav SDT Crne Gore, kt-s.br.322/16 od 3.11.2016.g.). Ni u optužnici ni u prvostepenoj presudi nije naznačen tačno određen pasivni subjekt ili oštećeni, odnosno lica čije je pravo povrijeđeno usled inkriminisanih radnji. Tokom čitavog krivičnog postupka nije se došlo do činjenica koje bi ukazivale na osnovanost krivične prijave i optužnice u mom slučaju. Ne postoji nijedan dokaz koji bi upućivao na zaključak o identitetu lica na čije pravo, bezbjednost i sigurnost sam ja uticala ili imala namjeru da utičem prijavljenim radnjama, a što je bitno obilježje bića krivičnog djela koje mi se stavlja na teret. Takođe, po završenom dokaznom postupku predsjednica sudskog vijeća nije upitala stranke imaju li neke predloge za dopunu dokaznog postupka, te je objavila da je dokazni postupak završen, čime je prekršen čl.359 ZKP-a Crne Gore. Poslije svih završnih riječi, predsjednica vijeća je bila dužna da upita želi li još neko nešto da izjavi, što nije učinila, čime je prekršen čl.365 stav 4 ZKP-a Crne Gore – ukazala je Milić.

M.V.R.

---

Povrijeđena evropska konvencija
Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, sloboda izražavanja, sloboda okupljanja i udruživanja nisu selektivna prava, već su univerzalna prava koja mi se garantuju evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a na čije poštovanje se Crna Gora obavezala čl.1 te konvencije, kazala je Milić.

– Deklarisano djelovanje u ravnogorskim udruženjima u Srbiji kao razlog za određivanje i produženje pritvora i za krivični progon u Crnoj Gori (str. 128 optužnice Kt-S.br.271/16 od 13.04.2017.g. SDT Crne Gore) nije predviđeno nijednom odredbom domaćeg i međunarodnog prava – istakla je Milić.