Svjedok
Miroljub Antanasijević kazao je juče pred sudijom podgoričkog Višeg suda
Vesnom Moštrokol da se ne pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog pukovnika u penziji Vojske Crne Gore
Namika Arifovića, sa kojim je bio 10. juna 2016. godine kada je došlo do pada vojnog helikoptera HN45M „gama“. Suđenje se nastavlja 27. maja.
Arifović se tereti za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja u sticaju sa krivičnim djelom ugrožavanje sigurnosti vazdušnog saobraćaja.
– Mislim da sve ovo treba da obustavite. Ne osjećam se oštećeno u ovom slučaju. Ne pridružujem se krivičnom gonjenju i ne postavljam imovinskopravni zahtjev. Siguran sam da ste vi nekad napravili grešake, novinari su prilikom izvještavanja o ovom događaju pravili greške. Kada pilot napravi jednu grešku cijeli svijet zna. Ako je pukovnik Arifović i napravio grešku, ja ga znam ga od 1984. godine i u svojoj karijeri nije imao nijednu – rekao je Antanasijević.
Pojasnio je da je kritičnog dana kao pilot učenik trebalo da uradi vježbu 706 na helikopteru „gama“.
– Kada smo završili vježbu, pukovniku Arifoviću sam prepustio let. Kazao je da će on da preuzme komande, da malo odmorim. Rekao je „preuzeo“, a ja sam kazao „pustio“. Dok smo letjeli od Mareze prema Botunu primijetio sam da helikopter ide u spuštanje. Upozorio sam Arifovića na dalekovod. Potom se okrećem prema brdu i osjećam da pukovnik helikopter usmjerava prema gore. Dolazi do do promjene pravca i položaja, pravac leta se promijenio za 140 stepeni. To je momenat kada vi osjećate da nemate uticaj nad vazdušnim strujama. Helikopter je počeo da se klati, tada nemamo kontrolu nad njim. Motor radi, a rotor vrti, ali on ne hvata strujanje vazduha i nema sile uzgona – kazao je Antanasijević.
On je pojasnio da je u vrijeme nesreće bio na poziciji referenta u letačkom organu komande vazduhoplovstva u Vojsci Crne Gore, te da je po činu bio potpukovnik. Arifović je tada bio zamjenik komandanta vazduhoplovstva u VCG.
Kobnog dana su, kako je pojasnio, uvježbavali prinudno skretanje u slučaju otkazivanja rada motora.
Prije nesreće, nakon završene vježbe date su im instrukcije sa kontrolnog tornja da na visini od 100 metara izvrše povratak nazada na aerodrom. Naveo je da je ta procedura povratka bila preko Mareze pravolinijski prema Botunu, a potom ka aerodromu.
– Osjetio sam kako me udara kolektivna palica. To znači da je Arifović povukao nju na svojim komandama kako bi dao snagu motoru. Ipak, nastavilo se spiralno rotiranje. Helikopter se nalazi u strmoj spirali i propada ka zemlji veoma brzo. Zatim sam osjetio da me udara i ciklična palica. Tada mi je Arifović rekao „pusti mi komande“, a ja sam odgovorio da ih ne držim. Potom udaramo u zemlju. Tom prilikom ja nisam bio bez svijesti, već sam bio svjestan da ginemo. Elisa je prilikom kontakta sa zemljom udarila o tlo i „skijala“. Ona nam je i amortizovala pad. Nije došlo do varnica, nije došlo do zapaljenja, jer je struja presječena gdje treba. Ruke mi nisu bile na komandama, dok pukovniku Arifoviću jesu. Pretpostavljam da je pokušavao da nas spasi dok je mogao – rekao je Antanasijević.
Piloti sa višegodišnjim iskustvomIz VCG su ranije saopštili da je helikopter bio redovno kontrolisan, a piloti su imali višegodišnje letačko iskustvo. Pukovnik Namik Arifović i potpukovnik Miroljub Antanasijević su u vojsci od 25. aprila 1992. godine. Obojica su preživjeli, ali su zadobili teške povrede, zbog kojih je Arifović jedno vrijeme bio u komi.
– Tokom vježbe, usled nepravilnog upravljanja od strane pukovnika Arifovića, došlo je do prekoračenja manevarskih sposobnosti usled smanjenja brzine helikoptera na nulu, na visini od oko 100 metara. Prilikom takvog manevrisanja došlo je do gašenja rotora, zbog čega je je došlo do pada helikoptera – piše u optužnici.
)){kind=small}
