-Članovi Udruženja književnika Crne Gore u okviru Tribine „Riječ” organizovali su pjesnički pomen članovima preminulim u posljednjih 15 godina. Veče posvećeno onima koji više nisu među nama, ali čija poezija još živi, počelo je minutom ćutanja. Urednica Tribine, pjesnikinja Milica Kralj naslovila ga je „Odjek je moje ime”, kao istoimenu pjesmu Gara Jovanovića, koji je bio osnivač i dugogodišnji urednik Tribine „Riječ”. Ova pjesma, kako je navela Kralj, dio je Jovanovićeve zbirke „Rađanje Kosova”, koju je objavio neposredno pred smrt. Kako je istakla u uvodnoj riječi, ova Jovanovićeva pjesma sugeriše i stvaranje sveukupne pjesme kao zajedničkog imenitelja pjesničkih tragičnih životnih i stvaralačkih iskustava.
- Pjesma ovih pjesnika bila je uslovljena sudbinom njenog tvorca, prešavši dug put samotvorenja i samoostvarenja iz kategorije opažajne stvarnosti u kategoriju neumitnog prelaska na drugu stranu. „Odjek je moje ime” - posmrtni je doziv smrtne suštine objavljen u stihu, mjera daljine nesavladivog rastanka koju mi večeras pokušavamo da prevladamo njihovim pjesmama i svijetlim pomenom – rekla je Kralj kolegama i članovima porodica okupljenima u podgoričkom Duhovnom centru „Sv. Simeon Mirotočivi”.
Kako je naglasila, književni opus preminulih pisaca postao je nezaobilazna kategorija savremene srpske literature u bilo kojoj vrsti analitičko – hijerahijskog razmatranja, u sveukupnom okviru srpskog jezika i ćiriličnog pisma.
- Njihovo djelo postalo je vrednosno svjedočanstvo u raznorodnim književno-teorijskim kretanjima, ali i pokazatelj vremena u kome je nastajalo i koje je znakovnim i značenjskim smislovima i označilo, vrednovalo i obogatilo. Veliki broj pjesnika koji su se preselili u vječnost precizno govori i o okrutnom vremenu koje nije imalo milosti ni razumijevanja za svakodnevnu životnu i stvaralačku muku, a njihovo posmrtno djelo postalo je orfejski putokaz prema granici koja spaja život i smrt, pjesma utjehe u neodzivnom odjeku kojim zavaravamo smrtnu razdaljinu – rekla je Kralj.
Članovi Udruženja čitali su pjesme svojih preminulih kolega, a neki su i govorili o njima. Budo Dubak je istakao značaj osnivanja Tribine „Riječ” i istrajnost koju je pokazivao Garo Jovanović.
- Bilo ko i kako da se određivao, mi smo svi ljudi koji su pisali i pišemo na srpskom jeziku, i pripadamo jednoj, jedinoj, velikoj književnosti staroj deset vjekova, književnosti koja čini čast svim evropskim književnostima. Možemo biti ponosni kao članovi UKCG, što ne dozvoljavamo da se ugasi vatra na vječnom ognjištu svetog srpskog jezika – rekao je Dubak. Istakao je i da bi bilo poželjno da se češće okrenu ka zaostavštini bivših članova UKCG, „na ovom nepočin polju poezije i kulture”.
– Smatram da ono što je dala i daje savremena srpska književnost u Crnoj Gori, to ulazi u same vrhove srpske književnosti uopšte – rekao je Dubak.
Na tom fonu govorio je i Radomir Uljarević, ističući da je upravo Jovanovićevo djelovanje kroz Tribinu „Riječ” ukazalo na, kako je nazvao „katakombnu” književnost, onu koja postoji, ali, koja je skrajnuta, i koja se namjerno ignoriše.Ž.J.
Stihovi istinskih posvećenika poezije
Prisutni su čuli stihove, kako ih je nazvala Kralj, istinskih posvećenika poezije: Gara Jovanovića, Miodraga Vukovića Brkice, Ljubislava Milićevića, Dragomira Brajkovića, Božidara Filipovića, Svetozara Piletića, Miodraga Ćupića, Svetozara Baltića, Ljubisava Kneževića, Sava Lekića, Rajka Šćepanovića, Dragiše Madžgalja, Momira Vojvodića, Ratka Deletića, Kosta Ninkovića, Dragana Vučića, Vukmana Otaševića, Dragana Stojadinovića, Dragoljuba Šćekića, Vesne Raonić Simunović.
Nema pogađanja
Tokom večeri, ipak nije sve proteklo u duhu pomena. Neki članovi Udruženja smatrali su da je trebalo čitati poeziju još nekih bivših članova UKCG. Međutim, kako je objasnila Milica Kralj, kao i neki drugi članovi, rukovodila se prvenstveno činjenicom ko je poštovao i do posljednjeg časa učestvovao u radu ovog Udruženja. Došlo je čak i do oštrih polemika među nekim članovima, koji su i demonstrativno napustili salu Duhovnog centra. Ipak, prevladalo je mišljenje da se do kraja ispoštuju sjeni pjesnika u izboru urednice, pa je čitana njihova poezija. Na kraju večeri Novica Đurić, predsjednik UKCG, predložio je da se održi posebna sjednica na kojoj će biti govora upravo o proceduralnim pitanjima pripadnosti ili otklona od UKCG.
- Ne smijemo sebi dozvoliti da se naših kolega sjetimo svake pete, ili deset godine, već ćemo to u buduće činiti svake godine, a poštujući njihov amanet za života gdje su i kome pripadali. Nikako to neće živi pisci činiti. Niko nema pravo na to, ni Andrić da je sad među nama ne bi imao na to pravo. UKCG je organizacija koja će da funkcioniše kao organizacija pisaca na dobrovoljnoj osnovi. Ko misli da treba da bude u Udruženju njemu su vrata uvijek otvorena, a ko ne misli, njemu su vrata jednako zatvorena. I tu se nećemo pogađati – rekao je Đurić.