Pjesnikinja, esejistkinja, prozaista, kritičarka, prevodilac, mr Tanja Bakić, predstavila se nedavno publici u podgoričkoj Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” razgovarajući s novinarom Vanjom Kovačevićem i dramskim umjetnikom Danilom Čelebićem.
Autorka čak 18 naslova iz različitih oblasti približila je publici način na koji stvara, otkrila što je inspiriše i podijelila s publikom svoja razmišljanja o nekim književno-teoretskim stavovima, ali i životna načela kojima se rukovodi. Ono što je definitivno njen prepoznatljiv znak jeste konstantna doza mistike, ali i osjećajnosti, bez obzira o čemu piše ili šta trenutno radi.
Zanimljivo je bilo čuti da koliko u prozi eksplicitno iznosi svoje stavove, toliko u poeziji pokušava da im zametne trag, da čitaocu ne ponudi sve na tacni.
– Zaista se trudim da u poeziji sakrijem neke svoje emocije, razmišljanja. To radim nesvjesno. Ipak, što sam više „sakrivala” primijetila sam da su neki sve više otkrivali. Sada, iz straha da će me drugi isuviše „pročitati” čak i ne pišem previše poeziju, jer ima čitalaca koji odlično razumiju o čemu ja to pišem – kaže Bakićeva.
Po njoj, da bi neki autor stvarno živio, bio interesantan publici, potrebno je da ga različiti ljudi različito tumače. U suprotnom, ako ga svi doživljavaju na isti način, kaže Bakićeva, on je mrtav. Ujedno, dodaje ona, to ukazuje na ograničenost djela nekog umjetnika. Kao jedan od najvećih komplimenata, doživjela je kada joj je Mile Stojić rekao da je njena poezija jošš tužnija od njegove.
Naravno, neizbježna je bila i priča o Vilijemu Blejku, kroz kojeg je, kako kaže još više zavoljela poeziju i koji je bio njena prvobitna inspiracija. No, danas, dodaje ona, misli da je njena poezija bliskija imažistima i minimalizmu uopšte, ali da generalno ne robuje nikakvim regulama.
Zanimljivo je i da je prva u regionu koja je prevela dopunjeno izdanje čuvenog romana Ričarda Baha „Galeb Džonatan Livingston”. To dopunjeno izdanje treba se pojaviti u junu u izdanju Obodskog slova. Kako dodaje, bila je skeptična da li će Bahu poći za rukom da ponovi isti žar prvobitnog djela, i da se iznenadila vidjevši da je piscu to pošlo za rukom.
Tome treba dodati i da se može pohvaliti, kao rijetko ko u Crnoj Gori, da se njena poezija izabire u pjesničke anglosaksonske i frankofone antologije.Ž.J.
)){kind=small}
