Tradicionalnim koncertom „Kompozitorke iz sjenke” naši istaknuti muzičari Marko Radonić, Katarina Pavlović, Uroš Lapčević i Dmitrij Prokofjev, koji tvore kvartet „Montenegro”, zatim Amir Džaković, Vladimir Drobnjak i Marko Simović (Trio „Luminis”) i Mihail Bereznicki i Bojan Martinović, obilježili su s publikom okupljenom u KIC-u „Budo Tomović” Međunarodni dan žena 8. mart.
Osmomartovski koncert, tradicija koju je prije tri godine organizovao podgorički Kulturno-informativni centar da bi publici omogućio obilježavanje ovog izuzetno značajnog dana za borbu žena za svoja prava i dostojanstvo, takođe zamišljen je i da nas upozna sa nepoznatim ili zaboravljenim kompozitorkama i njihovim djelima. Ovog puta imali smo priliku u veoma nadahnutom izvođenju da čujemo Gudački kvartet u jednom stavu Amerikanke Ajmi Bič, Klavirski trio Francuskinje Žermen Telfijer i Sonatu za violu i klavir Engleskinje Rebeke Klark.
Muzička scena se nabolje promijenila kada je broj žena izvođača i kompozitorki u pitanju, kazala je violinistkinja Katarina Pavlović. Koncerti kao „Kompozitorke iz sjenke” ne bi trebalo da se održavaju samo za 8. mart, već mnogo češće, misli ona. „Prilika kao za 8. mart trebalo bi da bude svakog dana. Smatram da je svaki dan naš, a ne samo 8. mart”. Ona ističe da u muzičkom svijetu danas ne postoji podjela na muškarce i na žene, niti da jači pol dobija veće honorare nego pripadnice nježnijeg pola.
- Muškaraca je više u muzici, jer im je lakše zato što žene kada postanu majke često više vremena provode s porodicom. Nije lako naći ravnotežu i neće se svako odreći porodice zarad muzike, niti umije svako da rasporedi vrijeme. Kao majka i žena koja ima karijeru, znam koliko mi je nekad naporno da uskladim posao i porodične obaveze. Muškarcu se oprašta kada kaže: „Moram da idem”, a žena dok sve ne organizuje ne može nikuda – objašnjava violinistkinja Pavlović, vođa drugih violina Crnogorskog simfonijskog orkestra i članica kvarteta „Montenegro”.
Broj i mjesto žena u muzici se izjednačio, kaže ona. Nije više kao prije 100 godina, kada su ženama određivali čime će se baviti.
- Sada svako ima pravo da izabere put kojim će ići i da se bori za svoja prava. Ima tu i precjenjivanja - nekad su ljudi neskromni, ali smatram da se treba boriti za svoj stav. Ne važi to samo za žene, već za svakog umjetnika – ističe ona.
Pavlović kaže da zarade u muzičkom svijetu ne zavise od pola umjetnika, pa čak uvijek ni od talenta i kvaliteta. Više je nije bitno samo kako svirate, već je bitna i harizma, da budete interesantni.
- Možda ne svirate savršeno, ali imate nešto da kažete – objašnjava ona.
Njen kolega u Crnogorskom simfonijskom orkestru violinista Marko Simović naglašava da kad je muzika u pitanju danas u prosvjeti preovlađuju žene. Brojčano u Crnogorskom simfonijskom orkestru ravnopravnost među polovima je zastupljena.
- U suštini, ono što danas određuje zaposlenje je kvalitet interpretativnog izvođaštva. To je nešto što pripada svima podjednako - i ženama i muškarcima. Što se tiče kompozitora danas imamo dvoje divnih autora koji aktivno djeluju u Crnoj Gori. Riječ je o Nini Perović i Aleksandru Perunoviću, dakle, obje strane su tu. I u zakonodavnom smislu imamo potpuno opravdanje za zadovoljstvo – kaže on.
No, kad je svakodnevni život u pitanju, kaže Simović, i dalje je ženama u Crnoj Gori teže da se probiju u svojim sferama stvaralaštva – bilo ono scensko, interpretativno ili umjetničko. Ali, kako kaže, za potpunu ravnopravnost u svim sferama umjetnosti potrebno je da doprinesu svi – i žene i muškarci.
- Uostalom, ono sve što je lijepo i senzibilno naučili smo od žena. Mislim da smo u prisustvu i u saradnji sa ženama samo bolji – zaključuje Simović.
S.Ć.