Knjiga „Podgorica – nemojte mi više biti prijatelji, ne mogu izdržati” Andrije Markuša predstavljena je u nikšićkom Duhovnom centru „Sv. Isaije od Onogošta” u okviru večeri sjećanja na savezničko bombardovanje Nikšića i Podgorice 1944. godine. Markuš je, istakao je akademik Zoran Lakić, školovan i darovit arhitekta, koji se afirmisao i u oblasti literature, posebno poezije. Pošto nije istoričar, Markuš u knjizi ne daje odgovore na pitanja i dileme iz ratne 1944. godine kada su savezničke snage skoro potpuno razorile nekoliko crnogorskih gradova.
– Pronašao je puno svjedoka i zabilježio njihova sjećanja, koja bude emocije. Tragao je i za relevantnom dokumentacijom, rekao bih i atraktivnom, pa i vrijednom, ali ne novom za profesionalne istoričare. Kada čitamo knjigu, stiče se relativno realan utisak o posledicama bombardovanja naših gradova – Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja…
Htio sam reći da je knjiga satkana od puno detalja, crpio ih je iz skromne literature memoarskih sjećanja: ima ih dosta zabilježenih i kao takvih –pouzdanih svjedoka, rekao je između ostalog Lakić.
Kako je istakao, čitaoci će iz Markušove knjige u svakom slučaju steći sliku o tim tragičnim danima pogibije i bjesomučnog razaranja – što je naš narod vjekovima stvarao. Neće, međutim, smatra Lakić, zaključiti da je to sudbina našeg naroda, ali neće otkriti sve tajne te nemilosrdne akcije.
– Možda će je, poneko, povezati sa divljačkom akcijom NATO-a 1999. godine nazvanom „Milosrdni anđeo”. I ta akcija govori da su moguća različita viđenja jednog te istog istorijskog događaja, kazao je akademik Lakić. Leteći čovjek je, rekao je doc. dr Drago Perović, počeo da nezamislivo tiraniše onog koji još hodi zemljom. Nikšićani i Podgoričani, Nišlije, Leskovčani, Beograđani, su to dobro zapamtili 1944. godine.
– Podgorička sjećanja, koje nam ovom knjigom daruje Markuš, jesu način otpora nasilju preživjelih i nemoćnih. Cjelokupni njihov život, svjedoče priče zapisane na ovim stranicama, pretvorio se u nadograđeno platonovsko sjećanje preživjelih, u sjećanje na saveznike – neprijatelje i na neprijatelje saveznike. I pored toga što su novoformirane vlasti 1945. potisle svaku priču o sopstvenom samobombardovanju, nazvanom paradoksalnim „savezničkim bombardovanjem”, kao u sokratovskoj duši, Markuš i njegovi prethodnici su majeutički oživljavali zabranjena sjećanja i onima koji su ih sačuvali vratili ljudski lik. U tome je, vidimo iz svake ove priče, bez obzira da li je pričaju ljudi, mostovi, pećine, rijeke, sažet cjelokupni smisao njihovog kasnijeg postojanja, istakao je doc. dr Perović.U dvodnevnom bombardovanju Nikšića, 7. i 8. aprila 1944. godine, rekao je protojerej Slobodan Jokić, umjesto njemačke vojske i njenih objekata, stradala su civilna lica i njihova imovina.
– Prema dosad pouzdanim (mada ne i potpunim) podacima, poginulo je 176 ljudi, od kojih 18 jedinaca, a ranjeno je 209. Srušene su 52 kuće, među kojima i zgrada Gimnazije (djelimično), zgrada Sreskog suda, stara zgrada Načelstva, kupatilo (djelimično), zatvor, hoteli Evropa i Nikšić, Osnovna škola, Dom zdravlja, oštećena je stara grobljanska crkva Sv. Petra i Pavla (postoje fotografije kratera u blizini crkve i oštećeni grobovi), oštećena je i velika Saborna Crkva…Poginuo je jedan njemački vojnik i nekoliko je ranjeno dok nijedan njemački objekat u gradu nije stradao, naveo je protojerej Jokić.
Promociju u Nikšiću organizovali su Duhovni centar „Sv. Isaija od Onogošta” i Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori, a program je vodila i čitala fragmente iz knjige Marija Janjušević.B.B.