Kuči i Rovčani i njihove zvanice okupili su se u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči Lučindana, na bratskom skupu posvećenom obnovi hramovne crkve u Mrtvom Dubokom – nekadašnjem metohu Manastira Morače.
Ovo dobrotvorno veče, u organizaciji Parohije kučko-bratonožićke i ljevorečke, imalo je za cilj prikupljanje dobrotvornih priloga namijenjenih Manastiru Kostrikovači, hramu iz 13. vijeka posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice, koji se nalazi u Rovcima kod Kolašina.
Ovo je najstariji manastir u parohiji moračko-rovačkoj, a manastirski hram, sagrađen je nešto ranije od manastira Morače (prije 1252. godine). I danas postoji, ali je manastirski konak bez krova i u ruševnom stanju.
Skup je bio više nego uspješan, a tokom večeri je sakupljeno 3.145 eura u dobrotvornim prilozima.
Uvodno slovo izgovorio je medijator Miljan Živković, mladi pjesnik i student Pravnog fakulteta u Podgorici. On je ovom prilikom poželio dobrodošlicu svima na čelu sa mitropolitom Amfilohijem, te gostima: akademikom Matijom Bećkovićem i bivšim predsjednikom Republike Crne Gore Momirom Bulatovićem, velikim dobrotvorom i uspješnim preduzetnikom Pavlom Milićem.
Prezviter Miloš Lučić, paroh kučko-bratonožićki i ljevorečki, je zahvalio svima na izdvojenom vremenu i velikom odzivu u kripti Sabornog hrama, a posebno je izrazio zahvalnost svim onim sveštenicima koji su dosad vrijedno i predano radili da parohijski život bude, zaista na zavidnom nivou, kada je ova parohija u pitanju, tabajući i popločavajući staze tih krajeva u prosvećenosti i duhovnom životu: Draganu Mitroviću, Draganu Tomiću, Branku Tapuškoviću i Dragoslavu Rakiću. Duboko svjestan zaloga koji je primio dobijajući na dar vođenje ove parohije, on je obećao da će nastaviti stopama svojih prethodnika i da će na tom putu istrajati, jer kako je i sam naglasio: „Pregaocu i Bog daje mahove”.
Mitropolit Amfilohije je blagoslovio ovo sabranje i, između ostalog, pročitao važan dio sakupljenih informacija i detalja o ovoj Svetinji Božijoj – Manastiru Kostrikovači.
Specijalno povodom ovog događaja mitropolit je dobio za ovu priliku odjeljak iz doktorske disertacije monaha istoričara dr Pavla Kondića, sabrata Cetinjskog manastira, a iscrpni navodi iz disertacije se tiču upravo ovog manastira.
Uslijedio je nastup guslara Maksima Vojvodića, da bi se zatim brojnom auditorijumu obratio prof. dr Novo Vujošević, a potom je govorio gost večeri, akademik Matija Bećković. On je zablagodario svima na ukazanoj časti i na pozivu, ukazujući pritom i na simboličan naziv ove Svetinje Božije – Manastira Kostrikovače.
– Visoko ste me uvažili dajući mi riječ i čast da podignem čašu u Sabornom hramu u Podgorici, uoči Lučindana na bratskom okupu Kuča i Rovčana i njihovih zvanica posvećenom obnovi hramovne crkve u Mrtvom Dubokom – nekadašnjem metohu Manastira Morače. Čini se da se hramovi češće zovu po mjestu gdje su podignuti, nego po svecu kome su posvećeni, pa se tako Morača i Kostrikovača zovu po jednoj rijeci i jednoj lipici, a ne po Presvetoj Bogorodici u čiju su slavu podignute. Eto je manastir dobio ime po kostriki, a kostrika je u mojoj svijesti biljka zimzelena koja obrasta stabla, jakih i dubokih žila za koje se u nevolji možeš uhvatiti, osloniti, a da se ne prekine i ne iščupa. Nije čudo ni da se i mi danas za tu kostriku hvatamo - zaključio je Bećković. Takođe, ovo pokretanje obnove manastira u bratskoj slozi i zajedništvu plemena Kuča i Rovaca on je okarakterisao kao novi primjer čojstva i junaštva u Crnoj Gori, ukazujući na tradiciju tih i takvih odnosa kroz istoriju između ova dva crnogorska plemena. Akademik Matija Bećković je iznio i zanimljiv detalj iz života njegove majke, a tiče se upravo obnove ovog manastira, govorio je o događajima koji su bili aktuelni šezdesetih godina prošloga vijeka.
– Vrijeme je ovu svetinju oburdalo, pa su evo Rovčani i Kuči sa družinom u slavu svog viševjekovnog prijateljstva i bratske ljubavi kakva nije zapamćena u Crnoj Gori, tako dodali još jedan primjer čojstva i junaštva u naše nečojstvo i nejunaštvo... Da se ovdje večeras nađem imao sam jedan samo meni znan razlog. Naime, u živoj mi je uspomeni da je moja mati prije pedeset godina gotovo krišom skupljala priloge za obnovu ovoga hrama u moračkoj pustinji i pisala pisma povjerljivim ljudima da joj pomognu ako i koliko mogu. U tom poslu bila je glavni jatak Ćira Radovića koji je o ovom Hramu najviše znao i kao da se zavjetovao da ga obnovi. Uvijek u bijeloj košulji dolazio je u Kolašin da pita hoće li ikad svanuti? I, evo, sad će ako Bog da, zahvaljujući njegovim molitvama i amanetom, a sa blagoslovom njegovog sina Mitropolita crnogorskoga i Mrtvo Duboko vaskrsnuti – naglasio je Bećković.
R.K.
Uvaženi gosti
Veče je uveličano nastupima ANIP-a „Đurđevdansko kolo” i pjevačke grupe „Peče”, a u nastavku uslijedilo je obraćanja Nikole Minića i Momira Bulatovića, kao i dr Radomira Prelevića.
Nastup izuzetnog višenagrađivanog i talentovanog guslara Matije Šćekića nije nikoga ostavio ravnodušnim, da bi zatim svoje stihove kazivao pjesnik Perivoje Popović, a obratio se i iguman Josif Joksimović, nastojatelj Manastira Kostrikovača.
Predanje
Iguman Josif je zablagodario mitropolitu Amfilohiju na ukazanom povjerenju i na časti, budući da ga je postavio za nastojatelja Svete obitelji Manastira Kostrikovače. Blagodareći ljudima dobre volje, i izuzetnom odzivu koji su isakazali prilažući nesebično novac za obnovu i rekonstrukciju ove divne veličanstvene Svetinje Božje.
Predanje kaže da je sestrić kralja Stefana Nemanjića, ktitora manastira Morače – Nikša, sin Ilionov i Efrosinin, postavio temelje manastiru, pa je vjerovatno tada sagradio i ovaj manastir u Rovcima.