Književnik, esejista, radijski autor Ivica Prtenjača gostovao je preksinoć u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”. O dobitniku mnogih književnih nagrada, između ostalih i Ratkovićevih večeri poezije, govorili su književnik Pavle Goranović i mr Ksenija Rakočević, a veče je vodio glumac CNP-a Danilo Čelebić. Dramski umjetnik je govorio i Prtenjačinu poeziju i prozu. Gostovanje hrvatskog književnika organizovali su Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore ispred kojeg se publici obratio Zvonimir Deković, i Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba ispred kojeg je publiku pozdravio Dušan Mišković.
Rakočevićeva ubraja Prtenjaču prvenstveno u pjesnike, uprkos njegovim proznim i dramskim ostvarenjima, čije stvaralaštvo karakteriše veliki broj stilskih figura, koje se korijene na inovacijama, kao i prozaizaciji.
– Osobenost Prtenjačine poezije je plastičnost, odnosno želja pjesnika da nam stvori i predstavi svijet po spoljnjem modelu, jer književnost jeste duplo odvajanje od istine – kaže Rakočevićeva.
Ona dodaje da se ta plastičnost kod ovog autora ogleda u izrazu koji je ekonomičan, a što je preduslov za uspješan pjesnički izraz. Kao još jednu bitnu karakteristiku poezije Ivice Prtenjače, Rakočevićeva navodi naglašenu slikovnost, a što je povezuje i s njegovim proznim ostvarenjima. Zato, smatra Rakočevićeva, njegovu poeziju možemo tumačiti kroz estetiku stvarnosti i estetiku suprotnosti, gdje čak ova druga prevladava razgrađujući normu sintakse i logosa.
Prtenjača je svoje stvaralaštvo publici približio kroz razgovor sa kolegom Pavlom Goranovićem. Najprije je pozdravio kulturnu saradnju Crne Gore i Hrvatske koja se ostvaruje preko nacionalnih manjina dvije države. S kulturom počinju i svi drugi vidovi razmjene, dodaje Prtenjača.
Na Goranovićevu opasku da je svoj pjesnički senzbilitet utkao i u svoju prozu, Prtenjača odgovara da je to na neki način vezano s tim kako je počeo da piše, odnosno uviđajući da je poezija prava mjera njegovog tadašnjeg mladalačkog života. Prozi se okrenuo u zrelijem životnom periodu, kako kaže, „usporenijeg” tempa. Trenutno, nema mnogo želje za pisanjem i objavljivanjem poezije.
– Imam volju i želju da pišem romane, koji brzo nastaju i koji se brzo pročitaju, i pritom se nadam da nisu banalni. Ono što me u pisanju proze uvijek spasi jeste iskustvo pisanja poezije, stvaranja slika i građenje atmosfere i gradacije emocije. Čak, često, kada ne znaš šta i kako, učini suprotno. Najbolji savjet za pisanje romana dao mi je Danijel Dragojević: „Znate kako se piše roman, onako kako mislite da treba, pa suprotno”, kaže Prtenjača.
On zaključuje da je divna stvar s prozom to što pisac krene ni od čega, od jedne riječi i dođete do 120, 150 stranica.
– Imate svoje ljude, svoje likove, njihove ljubavi, živote, smrti, nervoze, njihove odnose. Kako je govorio Tomaž Šalamun: „Ja ljudima uđem u usta, tamo ih ubijem i rodim...”. I ta mogućnost da nekog rodite i ubijete, a da za to ne morate kupovati pelene ili ići u zatvor, je fantastična – rekao je, između ostalog, Prtenjača.
Ž.J.