Bezbroj podataka i imena iz priče o vizionarima modernog poslovanja, o tršćanskim Srbima, ljudima svjetskog glasa, trgovcima, moreplovcima i rodoljubima koji su sebe smatrali Srbima i ponosili se svojim porijeklom, govorila je dr Radmila Mila Mihajlović preksinoć u biblioteci na Belavisti, u Herceg Novom.
Detalji koje je iznosila svakog posjetioca su fascinirali, bez obzira koliko mu je bila bliska tema o kojoj je uvažena gošća besjedila, i svako je iz biblioteke otišao bogatiji za jedno novo i drugačije saznanje.
Brojne biografije, poput one o Tomu Milinoviću, Bokelju iz Morinja, tvorcu rasklopivog topa, držali su pažnju publike.
Od dr Mihajlović smo saznali o Milinovićevim, ali i vezama drugih sa Karađorđem i ustanicima, ali i o postojanju legende koja je zabilježena u Rusiji da je zavjera o podizanju Prvog srpskog ustanka 1804. organizovana u Trstu.
– To možda nije tačno, ali je tačno da je rijeka novca, oružja i boraca neprekidno tekla u ustaničku Srbiju, ali i prema rodnoj Boki i Hercegovini i drugim mjestima odakle potiču, jer je Trst bio jezgro srpskih rodoljubivih snaga izvan matice. Bio je stjecište i uporište srpske inteligencije. U njemu je Dositej spjevao svoju najčuveniju i najljepšu pjesmu „Vostani Serbie”, sintezu, onda i danas, stremljenja sve srpske borbe za slobodu. Ovo sjećanje na prošlost srpske zajednice u Trstu je dokaz snage života, a život često ima aromu uspomena. Istorija kulture je susret današnjeg doba s minulim epohama, dijalog stare i nove epohe. Materijalna dobit bila je za tršćanske Srbe u tijesnoj vezi sa zadovoljenjem duhovnih potreba, a centar svega bila je njihova Crkva –rekla je Mihajlovićeva.
Prvu crkvu su sagradili zajedno sa Grcima 1753. godine, a zatim su sebi sagradili novu 1869. godine. Ova srpska crkva i danas je najveća i najljepša u Trstu, jedna od najljepših crkava svijeta i kulturni spomenik univerzalne vrijednosti.
– Duhovnost, vjera i Crkva, bile su nezobilazne dimenzije života tršćanskih Srba... Bogati, prosvijećeni i samosvjesni, tršćanski Srbi bili su poznati kao mecene umjetnosti. Trst je postao centar srpskog prosvjetiteljstva. U Trstu su boravili i radili: Dositej Obradović, Joakim Vujić, Vuk Stefanović Karadžić, Petar Petrović Njegoš, Sima Milutinović, Toma Milinović i mnogi drugi. Tršćanski Srbi su bili prvi i u nauci: dr Đorđe Nikolić i Dimitrije Frušić. Tršćanski Srbin bio je i jedan od prvih ljudi svjetske astronomije Spiridon Gopčević Mlađi, autor enografskog dragulja „Stara Srbija i Makedonija”. Po njegovom pseudonimu nazvan je najveći krater na vidljivoj strani Mjeseca. Poznato je da su tršćanski Srbi pomagali srpsku kulturu svuda po svijetu. Ova zajednica dala je znatan broj političara revolucionara kao što su imena Ljudevita Uličevića i Evgenija Popovića. Kad se naša srpska zajednica pojavila u tršćanskoj multietničkoj sredini unutar većinske kulture, konfrontacija srpske sa drugim etničkim grupama rezultirala je njenom jasnom identifikacijom i identitetom. Istorijski gledano, u slučaju tršćanskih Srba, ovo je bila karika koja se prekinula. Koliko god bila snažna i kroz vjekove stamena Srpska crkva nije bila dovoljna da tršćanskim Srbima zamijeni i nadoknadi društveni značaj svjetovnih institucija nacionalnog identiteta – rekla je Mila Mihajlović.
Ona je zaključila da su tršćanski Srbi istoriji predali svoje živo i dinamično kulturo pamćenje, opipljive tragove svog i postojanja svijeta čiji su bili kreativni tvorci. Svjedočanstvo o svojoj sposobnosti i spremnosti za velike trgovačke i duhovne poduhvate, ali i za novi život, potpuno drugačiji od onog koji su ostavili u krajevima svog porijekla.
– Dimenzije i domašaji njihovog doprinosa u stvaranju i razvoju srpske nacionalne svijesti i kulture, vjerovatno se nikada neće moći u potpunosti sagledati, zato što ih je nemoguće precizno izmjeriti. Tršćanski Srbi su potvrda značaja i neprolaznosti kulturnog pamćenja, ili kako to kaže Crnjanski: „Ima seoba. Smrti nema!” – završila je dr Ramila Mila Mihajlović svoje predavanje burno pozdravljena.
Z.Šakotić