Svjetski dan knjige i autorskih prava u Nikšiću je obilježen tribinom „Svobodijada” koju organizuje Udruženje književnika Crne Gore u Slovenskom kulturnom centru. Datum koji je 1995. godine odredio UNESKO na Generalnoj konferenciji u Parizu po mnogo je čemu je značajan. Kako je rekla pjesniknja i urednica tribine Milica Bakrač, 23. aprila 1616. godine je preminuo Servantes, na isti datum se rodio Šekspir, a tog dana u Kataloniji je bio divan praznik gdje su muškarci ženama poklanjali cvijeće, a one njima knjige. Danas u Crnoj Gori upitno je kakva se literatura nudi, i kome ili čemu ona služi. Pitanje je i ko je publika jer često se događa da knjiga dobije nagradu prije nego što ugleda svjetlo dana
– Čitalac je taj koji bira knjigu, ali da li mi nasilno njega upućujemo ideološki zbog nečega na tu knjigu, to je ono što mene brine. Znači, ja se ne brinem za knjigu, nego za to šta mi radimo sa njom, da li je ideološki zloupotrebljavamo kao u nekom ranijem vremenu zbog pokušaja nametanja identiteta – ocijenio je književnik Miljan Nikolić.
Identitet i entitet, pojasnio je on, dvije su stvari, ali se nama u Crnoj Gori, „stalno potura entitet kao identitet” što je prevara sa koje god strane dolazila.
– Entitet je kultura kojoj pripadamo, a mi sada imamo kružoke entitetskog karaktera koji nam objašnjavaju da literatura koja njima pripada jeste ona koja nas identitetski određuje. To je po mom mišljenju glavni problem, a drugi je komercijalne prirode jer smo previše zatrpani raznom produkcijom koja zamagljuje sliku i onemogućuje da se lako dođe do prave literature – kazao je Nikolić.
Mr Aleksandar Ćuković mišljenja je da stanje koje vlada u svijetu uopšte, neminovno se reflektuje i na mikro kulturni prostor kakav je Crna Gora. Knjizi ne smijemo pristupiti fetišistički, naročito ne na, kako često čujemo, zalasku Gutenbergove ere.
– Knjiga je duhovna forma i samo je tako i možemo posmatrati, a preduslov tome je istinski čitalac, posvećenik koji je sposoban tekstu pred sobom učitati nov, dublji smisao. A, da li će knjiga biti nepročitana na polici ili u nekom virtuelnom, prenosivom skladištu, sasvim je irelevantno. Epoha kojoj pripadamo pred nas stavlja ozbiljan zadatak – kako stvoriti i njegovati čitaoca? Svjedoci smo da je danas u fokusu kupac, a ne čitalac, pa ni ne čudi što na najpopularnijim izdavačkim, knjižarskim i top listama čitanosti, u stvari, i nema knjige za čitaoca – naglasio je mr Ćuković.
U Crnoj Gori najviše se prodaju knjige koje se reklamiraju u medijima, kazala je pjesnikinja Nataša Lalatović koja je zaposlena u „Narodnoj knjizi”. Kada uđu u knjižaru, rekla je ona, teško je odrediti da li su samo kupci ili potencijalni čitaoci, a u samom razgovoru sa njima uglavnom se procjenjuje da li je knjiga za poklon ili čitanje onoga koji je kupuje.
– Ne bih mogla odrediti da li u Crnoj Gori više čitaju muškarci ili žene, ali po mom utisku na osnovu višegodišnjeg iskustva rada u knjižarama, podjednako čitaju i jedni i drugi. Iznenađujuće je da jako veliki broj mladih ljudi, puno djece, čitaju i to vrlo kvalitetnu literaturu. Ima, na primjer, ljudi vrlo razvijenog intelekta koji dođu i traže knjigu koja će da im posluži za opuštanje jer su oni umorni od stresne svakodnevice. Njima je potrebna knjiga koja će da ih opusti i ne žele onu koja će da ih dodatno tjera na neko dublje razmišljanje, ali ima i onih koji isključivo traže takve knjige. U suštini, to je do samog čovjeka, i samo u čovjeku se nalazi odgovor koju knjigu će da kupi, kazala je ona.
Publika u Slovenskom kulturnom centru imala je priliku da čuje stihove, kako Nikolića i Lalatovićeve, tako i mladih pjesnikinja Sare Drinčić i Radojke Draganić.B.B.