„Centar mog svijeta” naslov je nove zbirke poezije dramaturga, scenariste i književnika Obrada Nenezića, koju je predstavio urodnom Nikšiću. Trebalo je da prođe desetak godina da bi se pojavila nova Nenezića knjiga poezije, ali, on kaže da je zbirka samo dopuna jer je u njoj sabran njegov dvadesetpetogodišnji rad u svakom smislu, a posebno onom najvažnijem – stilskom.
– Ono što sam mislio i što sam želio da postignem, čini mi se da sam sa ovom knjigom uspio. Mislim da sam zaokružio jednu priču i što se tiče ljubavne poezije, ili već kako je ko okarakteriše, da se više neću baviti time. Možda neka nova forma koja će mi predstavljati izazov u narednim godinama i decenijama – rekao je Nenezić.
Nije nedostatak inspiracije razlog „napuštanja” ljubavne poezije, jer za nju, kako tvrdi, i ne treba samo inspiracija već i zanat, kao i za svako drugo umjetničko djelo. U njegovim stihovima kaže da ga malo ima jer nikada ne piše autobiografske stvari.
– Imam neko fotografsko oko ili neko uvo kao scenarista, kao čovjek dramaturg, tako da primjećujem stvari, a kao što znate da se motivi crpe ne samo iz života već i iz legendi, mitova, iz književnosti, iz dnevnih novina, crnih hronika, ljubavnih priča. Tako da mene ima vrlo malo, jer ovo je malo glasnija poezija, a ja vrlo tiho živim – istakao je autor.
Nenezić pripada, rekao je na promociji Goran Radojičić, predsjednik Književnog kluba „Poenta poetika”, rijetkim savremenim domaćim književnicima koji ima tu privilegiju da bude čitan. Iako je u posljednje vrijeme u javnosti prepoznat po izvanrednim predstavama i romanima, Nenezić je, smatra Radojičić, prije svega pjesnik, liričar.
– I bez obzira na to što je pauza od poslednje objavljene pjesničke knjige velika, ova zbirka poezije, koja obuhvata izabrane i nove pjesme, tematsko-motivski, formom i stilski raznolike, ipak ostavlja utisak cjelovitosti. „Centar mog svijeta” je zaloga Obrada Nenezića, potvrda misli da će se poezija opet plaćati zlatom, iako je uvijek za neke, ne za sve, ona na periferiji suštine. A poezija je pjesnicima suština života, postojanja, traganja, prosjačenja, ludovanja. Otuda i naslov knjige – rekao je Radojičić.
Mr Ana Pejović je navela da Nenezić ispisuje svoj poetski rukopis na suviše individualan i nov način da bi se mogao porediti sa drugim pjesnicima.
– Umijeće njegovog gledanja na svijet oko sebe je poput slike „rađanja vjetra” i njenog odraza koji pjesnik hvata nad elidiranim sudbinama šetačica vremena koje u svom, za njega eksperimentalnom biću, kriju skoro transcedentan izazov za grijeh, nihilističku lakoću prepuštanja, oniričku metaforu zova koju, iako svjestan njene pogubnosti, lirski subjekt svrstava u još jednu korisnu vježbu za svoju mentalnu disciplinu – navela je između ostalog mr Pejović.
Nenezić je i doktorand Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, scenarista je dugometražnih filmova, autor više pozorišnih predstava, knjiga poezije i romana. B.B.