Izložba „Putovanja”, podgoričkog slikara Rada Vujačića na kojoj je izložio dvadesetak akrilika otvorena je u galeriji Ljetnjikovca „Buća”.
– „Putovanje” je priča o mom, kao i životu umjetnika. To je priča o jednoj borbi koja se ne vodi oružjem već četkama i bojom. Prikazujem svijet onako kako ga vidim u najnebitnijim i najbitnijim momentima. Od rasutih kablova i čipova savremenog doba, do starca i mora koje sam upotrebio da bi metaforički prikazao borbu koja je puna neizvjesnosti, potreba, očaja, pokajanja, iskuenja, snova... Starac je oličenje vremena, starog, dugog, koje pamti i koje nema više snage da oprosti. Starac plovi sam i tako usamljen ulazi u paranoju. More je velika crnoplava tečnost koja je dom za mnoge nemani. Neistražene dubine su u stvari novi život koji tek treba da se desi. U neistraženom crno-plavom kosmosu lako je zalutatati i ne pronaći odgovore. To putovanje u pojedinim segmentima zaustavljam i prikazujem – kaže autor za „Dan” o ovoj izložbi.
Rade Vujačić rođen je u Podgorici 1977. godine. Fakultet likovnih umjetnosti završio je na Cetinju u klasi profesorice Anke Burić. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2012. godine.
Učesnik je velikog broja kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Takođe je učesnik velikog broja likovnih kolonija u zemlji i inostranstvu.
– Taman se na početku ulaska u galeriju vidi taj početak putovanja. Krenulo je u jednoj staroj zgradi blizu moje kuće, koja je bila više ruševina, nego zgrada, ali je imala odličan prostor, gdje sam uz cvrkut lasta radio i stvarao. Bio sam okružen nekim starim televizorima, slomljenim radio-aparatima, kablovi su bili izvučeni, svega je bilo oko mene. Vjerovatno je uticalo na to moje slikarstvo. To je trajalo nekih pet, šest godina dok ja nisam dobio drugi atelje, koji je svjetliji i svježiji. Mislim da je prostor i te kako uticao na moje stvaralaštvo! Sada sam se vratio svjetlijim i vedrijim tonovima i slikama, jednostavnijim tematikama, što može da se vidi kad se dođe. Jednostavno se osjeća nekakav prelaz iz nekog haotičnog stanja, što ne znači da sam htio govoriti o haosu na slikama, nego se osjeća taj prelazak u mirniji i zaista neke teme, koje su možda za naše podneblje prihvatljivije – rekao je Vujačić.
I njegov otac je bio slikar. Rade se sjeća da je radio sa nekim rumunskim i ruskim bojama, koje su imale „težak miris”...
– Kad se uđe u njegov mali atelje, osjetio bi se takav naboj, taj miris nije bio više miris, nego miris slika. Onda je moja tetka, koja je živjela u Americi donijela neke mirišljave boje. S tim bojama je on imao jako velike problem, nije nikako mogao da napravi dobru sliku. On je sve govorio da je to zbog mirisa. I dan danas, petnaest godina poslije njegove smrti ja uđem u atelje i da bih se sjetio te njegove priče, ja otvorim tubu i pomirišem. Čim mi taj miris prođe kroz nozdrve, ja se sjetim svake njegove riječi…Mirišem i smijem se. Taj atelje je pun nekakve energije, koju je on ostavio iza sebe – podijelio je umjetnik sa nama svoje sjećanje.
Posjetioci će imati priliku da izložbu pogledaju do 19. jula 2018. godine.
Ž.K.