Prva asocijacija na pjesnika Aleksu Šantića (1868-1924) je Mostar, druga Boka i najljepša himna „nevjesti Jadrana”. O Šantiću, pjesniku koji kada je riječ o srpskoj poeziji nije imao prethodnika slične snage i tvoračkog zamaha, ali ni nasljednika, preksinoć je na Trgu od ćirilice bilo posvećeno veče. Na trgu, gdje je prije tridesetak godina spomenik Aleksi Šantiću otvorio Zuko Džuhmur potvrdilo se da pjesnik i njegovo djelo žive dok se čita i izvodi njegova poezija. Dio tih otkucaja nezaborava na prepunom trgu prenijeli su književnik Budimir Dubak i književni kritičar Želidrag Nikčević. O Šantiću nacionalnom pjesniku, uredniku časopisa „Zora”, glumcu i horovođi u pjevačkom društvu „Gusle” u Mostaru na početku 20. vijeka, o čovjeku „krvi hajdučke i duše djevojačke” govorio je Dubak.
– Aleksa Šantić svoj gotovo cijeli vijek proživio je pod turskom okupacijom, a potom austrijskom, da bi pred kraj života dočekao slobodu. Otuda je razumljivo što on nije bio samo nacionalni pjesnik već i angažovani pregalac, koji je neumorno radio na kulturnom i političkom uzdizanju svog naroda, ne samo u Hercegovini i Mostaru, već na cijelom srpskom prostoru. Otud ovo podsjećanje na 150 godina od njegovog rođenja.
On, koji je 1896. godine napisao pjesmu „Ostajte ovdje” pozivajući muslimane da se ne sele u Tursku nakon austrougarske okupacije BiH, doživio je posmrtni progon u voljenom, rodnom Mostaru, koji je opjevao. Tokom potonjeg rata njegov spomenik je bačen u Neretvu, kao i Andrićev u Drinu. Nedavno sam bio na Šantićevom grobu, na kome se vide rane od kuršuma i pijuka. Slutio je Aleksa Šantić, da ni u smrti neće naći skloništa. Kao da je bio u dosluhu s Njegošem. Aleksa Šantić je, ipak, našao trajno sklonište, samo u svojoj poeziji – zaključio je Dubak.
O Šantiću koji je pjevao o „žuljevitim rukama” i „klasu ispod golih brda”, o „tvrdoj kori hljeba krvlju pokapanoj”, i tome „da volovi nose jaram a ne ljudi”, govorio je Nikčević, ističući da je Šantić imao ogromni uticaj na buđenje nacionalne svijesti. Jer, dodaje Nikčević, njegove su pjesme primamile Mladobosance.
– Šantić koji je ispunjen patriotskim zanosom pokreće prkos i socijalni bunt. Nas Šantićeve pjesme povezuju sa predačkim pamćenjem i vode onom skrovitom stazom samoiscjeljenja, vode ka spasitelju. Nijedan pisac nije toliko naličio na svoje književno djelo koliko Šantić. Strahovao je od velikih gradova, velikih ljudi i velikih riječi. Put u svijet, u tuđu kuću i kulturu, to je bilo vjerolomstvo i izdaja cijelog života. Za Šantića je Evropa značila sinonim nečeg što je prijetilo srpstvu da ga potuno obesvijesti i oskrnavi. Evropa je dozvolila da njegova zemlja pređe iz turskog ropstva u austrijsko, i da njegov narod uvijek izmećari gorima od sebe. Šantić je pravilno mislio da je nesreća za pjesnika što njegove stihove čitaju i oni koji pjesnika ne vole, a pjesma, mislio je Šantić, nikad nije loša osim ako je lažna. Šantić je vjerovao u svoju pjesmu jer je znao da nikad nije slagao – rekao je Nikčević, dodajući da savremene generacije nemaju previše sluha za Štanićeve stihove.
Veče je dodatno obogaćeno pjevanjem hora „Branislav Nušić” iz Kosovske Mitrovice.
Večeras od 21 čas na Belavisti počinje program posvećen pjesnikinji Desanki Maksimović, o kojoj će govoriti Milica Bakrač i Novica Đurić. U okviru pratećeg programa Trga od ćirilice u galeriji „Freska” biće otvorena izložba tapiserija i pastela pod nazivom „Romostovje” profesora na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Parizu Sofije Ćuk Garofani.
Z. Šakotić

Trebalo je podsjetiti
Preksinoć, istina, niko nije ni riječi rekao da je Aleksa Šantić 1904. godine bio gost Igala i porodice Špira Nenadovića. Šantić je bio svat na svadbi Špira Nenadovića, oca poznatog fudbalera i plivačkog trenera Bogdana Nenadović. Fotografiju sa svadbe čuva Špiro Nenadović Mlađi, na uspomenu na dane kada je kod njegovog djeda imenjaka poznati pjesnik „stvarao stihove i prepoznavao grgolj izvora i novog sazvučja - napjev koji omogućuje spontanost spajanja samoniklim imenicima u ritmu morskih talasa čas uzdignutih čas porinutih u kosmičko tajanstvo” predjela koji se zove Boka.