Predstavu „Ivo Vizin – kapetan od snova” nakon kotorske, napokon je vidjela i publika u Podgorici. Predstava je to tokom koje su, kao i u Kotoru, mnogi u sali KIC „Budo Tomović” istinski zaplakani. Ali, ovaj koprodukcijski komad, koji je postavljen na Dramsku scenu za djecu podgoričkog Gradskog pozorišta, možda je nepravedno smještati u žanr melodrame. Jer, radnja komada koji govori o djetinjstvu najpoznatijeg Južnog Slovena moreplovca, svjetskog putnika Ive Vizina, kao i more, ima svoje bure i nevere, nakon kojih nastupi bonaca i mirno more. Nikad se ne zna kad će se valovi podići do neslućenih visina i bacati brodove i ljude, proždirati ih, a kada će da „prede kao mala maca” i kada će čovjeku ponuditi da uzme od njega sve što je vrijedno. Uostalom, kao i život. Jer, života nema bez smrti, ali, nema ga ni bez ljubavi. Ne možemo živjeti život ni bez snova, a što je Šekspir u svojoj „Buri” davno sročio na genijalan način – „Mi smo građa od koje se prave snovi, i naš mali život nam je snom zaokružen”. I kao i u životu, smjenjuje se dobro s lošim, vodi se vječna borba dva principa – Dobra i Zla. I, kao i u životu, iako su slabiji, mališani su i fleksibilniji, otporniji na neke udare života. Možda im to donosi njihovo nepotpuno znanje, njihova iskrenost ili njihova nevinost, koja u sebi ima dovoljnu dozu hrabrosti, koja se kod odraslih izgubila upravo s povećanjem iskustva, i koja im omogućava da žive onako kako i treba živjeti. Uostalom, nakon gledanja glumačke igre, i klinci mlađi od 12 godina (komad je rađen za uzrast 12+), izlazili su iz sale zamišljeni nad životnim nepravdama svih vrsta, ali ne tužni, iako kako su nam sami rekli – „emotivan sam, iako nisam sve baš razumio”. I naravno, odmah su imali svoje omiljene likove, opredijelivši se za vedru i hrabru stranu života, birajući Iva i njegovog druga Federika, zaljubljenog u njegovu sestru od strica Sofiju. Pritom, istinski tačno komentarišući nepodopštine Ivinog brata od strica Špira, njegovu majku, njegovu na smrt bolesnu sestru Anđelku, doktora, kao i barbu Tonka, koji se razotkriva kao Ivin stric.
To je i dokaz da su autorka komada Jelena Milošević, dramaturg Dragana Tripković, i režiser Zoran Rakočević uradili dobar posao. U tome su im pomogli Smiljka Šeparović-Radonjić, sa izuzetno jednostavnom, a vrlo asocijativnom i funkcionalnom scenografijom, kostimograf Dragica Laušević, kompozitor Nemanja Bečanović i koreograf Slavka Nelević. Naravno, ništa bez glumaca koji su s očiglednim elanom i puno emocija izveli priču o onome što je uslijedilo prije nego je Ivo Vizin postao poznat, a što ga je činilo velikim i tada, dok se kao dječak hrabro hvatao u koštac sa životom - Vule Marković (Ivo Vizin), Jelena Simić (Anđelka), Sanja Popović (Sofija), Miloš Pejović (Barba Tonko), Goran Slavić (Federiko), Branka Femić (Majka), Pavle Popović (Špiro) i Pavle Ilić (Doktor).
A, zanimljivo je bilo čuti što o komadu kažu i ljudi iz struke, među kojima i reditelj Petar Pejaković, koji je nekima od njih bio i profesor na cetinjskom FDU.
– Mislim da je jako važno da imamo ovakve priče, jer su rijetke u pozorištu za djecu i mlade, a koje govore o nekim osnovnim vrijednostima kao što su odanost, prijateljstvo, porodica… A, bitan je i taj lokalni kolorit kroz koji se predstavlja jedna tako značajna ličnost kao što je Ivo Vizin, a koja nije važna samo za bokeški milje. Bitno je i da se mladi ljudi u pozorištu bave ovakvim temama za djecu i da na tome posvećeno rade – rekao je Pejaković. Sa mnogim stvarima, koje je rekao tata, složio se sedmogodišnji Ilija Pejaković – „Bila mi je super predstava, iako nisam baš sve shvatio. Najbolji mi je Ivo Vizin, jer volim gusarske priče”.
Direktorka Gradskog pozorišta Ivana Mrvaljević ističe posebno zadovoljstvo činjenicom da je predstava rezultat saradnje sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu i KC „Nikola Đurković”, te činjenicom da su na svoju scenu postavili još jedan pobjednički tekst sa ASSITEJ-evog konkursa. Kao njihova koleginica, glumica, kako kaže, imala je zadovoljstvo da prisustvuje probama komada.
– Pogotovo mi je drago što je ovaj komad režirao mladi reditelj, za kojeg mislim da će tek raditi važne stvari u ovom regionu. Mislim i da je ovaj komad bitan jer govori o istorijskom naslijeđu Crne Gore, a o kome, kao i u ovdašnjoj mitologiji, ima mnogo likova koje smo dužni da djeci predstavimo, da govorimo o njima, a kako bi osjetili duh predaka, da sve nije počelo juče. Na probama mi je bilo zanimljivo kako dramski predložak nijesu htjeli da olakšaju. Naprotiv. No, unaprijedili su ono o čemu smo pričali, i sada mogu reći da sam baš ponosna na ovu predstavu i njenu ekipu – kaže Mrvaljevićeva.
Predstava je nastala u koprodukciji Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu i KC „Nikola Đurković”, a premijerno je izvedena 5. decembra u Kotoru. Izvođenje u Podgorici bilo je u okviru DEUS-a. Predstava je igrala i sinoć. Ž.J.

---

Topla predstava rađena sa ljubavlju
I rediteljka Marija Perović ističe da je ponosna, kao profesorka većine aktera ovog komada.
– Prekrasno je pratiti kako sazrijevaju ovi mladi ljudi i kako jednu lijepu poetiku, svedenu estetiku, mudre odluke donose u priči o izmaštanom djetinjstvu istorijskog, faktografskog lika koji ni našoj javnosti, a kamoli našoj djeci, nije dovoljno poznat. Mislim da je ovo lijepa, poetična, topla, draga, slikovita predstava koja će imati svoju publiku, i osjeća se da su je radili s ljubavlju, željom i čudom – rekla je Perovićeva.