Dan državnosti Republike Srbije proslavljen je i ove godine u Podgorici, na Sretenje, nizom programa u organizaciji Ambasade Republike Srbije i Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore. Odata je pošta Karađorđu, te Ljubu Jevtiću, Srbinu iz Srebrnice koji je strijeljan jer je odbio da puca u civile po nalogu austrougarskog okupatora, kao i u Doljanima – srpskim vojnicima koji su stradali prilikom odstupanja preko Crne Gore i Skadra u Prvom svjetskom ratu. Ambasador Srbije Zoran Bingulac i Nikola Selaković, generalni sekretar predsjednika Republike Srbije i specijalni izaslanik Aleksandra Vučića, položili su vijence, na ova tri spomen-obilježja u Podgorici.

Zvanično je juče počeo sa radom i Srpski informativno-kulturni centar „Sveti Sava” u Podgorici, u okviru „Srpske kuće” koja se nalazi u Podgorici, u Bulevaru Stanka Dragojevića, a ovaj poklon Republike Srbije srpskom narodu u Crnoj Gori otvorio je Selaković.

– „Srpska kuća” koju otvaramo danas zamišljena je da bude kuća svih, u kojoj bi oni koji sa ponosom osjećaju da su dio srpskog i u imenu i u pismu, i u vjeri svojoj, bili samo domaćini onim sugrađanima koji u njihovoj razlici, ali i u potrebi prava na ime i na posebnost traže mjesto za razgovor i razumijevanje. Mogla se ova „Kuća” zvati i Crnogorskom jer, porijeklo i život građana srpskog osjećanja vezan za istu ovu kamenu tvrđavu slobode i kulu ponosa koju ljudi nazvaše državom svojom baš po imenu Crna Gora – naglasio je on.

Selaković je rekao da „u Crnoj Gori nikada ništa nije bilo bliže od srpskog i crnogorskog, da se ponekad nije znalo ko je ko, niti se to pitanje ranije postavljalo”.

– Sve dok se slobodom ličnog izbora i prava na sopstvenest ne izgovori prije svoga imena da je baš on po svojojoj slobodnoj volji samo Crnogorac iz stare Crne Gore ili Srbin iz primorja bokeškog, ili Brda i Polimlja. Oduvjek je Crna Gora bila jedno, čak i onda kada je nije bilo, onakva kakvu su je priželjkivali vijekovi i razgovori burnih vrmena. Zato ova kuća nije gost u svojoj zemlji, kao što nisu ni one druge srpske kuće širom Crne Gore u kojima žive, rade i dijele sudbinu sa svojim komšijama srpski domaćini i njihove porodice. Ništa ova kuća ne može uzeti Crnoj Gori koliko želi da je obogati, da joj pokloni slobodan i kulturni prepoznatljivi identitet zaštićen ne samo visokim evropskim standardima kojima bi trebalo da težimo, koliko poštovanjem i tolerancijom onih različitih i najbližih mjestom življenja i vrlinom – poručio je Selaković.

U „Srpskoj kući” zamišljeno je da stanuju i duh univerzalnosti i dijaloga, i brige za sve one bilo da oni nose srpsko ili neko drugo ime, poručio je specijalni izaslanik. Jer i ona prva ljudska kuća, s početka svih epoha ljudskog roda, bila je dom zajednica i razumijevanja, posjeta i razgovora, pa ova „Srpska kuća” ne treba da bude drugačija nego baš takva – arhetipska, poručio je Selaković.

– Otvorena da čuje i nauči, da kaže i da poželi, istorijska po pamćenju, realistična po potrebi, patriotska po pripadnosti, ali prije svega životna više nego akademska, konkretna, a ne simbolička; bliska, a ne daleka; da spoji, a ne da razdvaja, da pomiri, a ne da dijeli, da privlači onim što je u Srba najače – kulturom; da privlači svojom moći, širinom gospoprimljive srpske duše – naveo je Selaković.

„Srpska kuća” nema skrivenih planova i tajnih ciljeva, poručio je on, i naglasio da je sve čisto u njenoj ulozi, „da ne bi niko trebalo da je tumači i određuje joj smisao”. O njoj će slikovito i na dobro Crne Gore, govoriti rasprave, ideje, posvećenost svakom dobru svoga naroda i svoje zemlje.

– Sjećanje na bliskost dvije zemlje ne smije da zastarijeva, a posvećenost budućnosti ne treba da ide stranputicom, već korakom novog i modernog vremena. Crnoj Gori želimo svako dobro, jer time želimo dobro i sebi. Isto ono dobro koje želimo građaninu Crne Gore koji čuva i njeguje svoja intimna srpska osjećanja i neskriva ni svoj jezik, ni pismo, ni svoju vjeru, i koji pali svijeću za napredak svih čijoj odvažnosti, moralnoj istrajnosti i plemenitim ciljevima se klanja i ova kuća, u čijim će rukama biti od danas njeni ključevi – kazao je Selaković.

„Srpska kuća” u Podgorici jeste ono staro, a novo lice srpsko, ona je moderna u duši tradicionalna i stara. Ona prikazuje i novo lice Srbije koja se mijenja. On je poručio da „kadgod je Srbija bila jaka, bilo je dobro i Srbiji i Crnoj Gori”.

On je poručio da će „Srpska kuća” u Podgorici svaki dan biti mjesto i za Sretenje i za sretanje „sa samima sobom, ali i sa onima sa kojima se teško razumijemo”.

Selaković je naglasio da su se otvaranjem „Srpske kuće” stvorili uslovi za bolju budućnost srpskog naroda, i Srbije, i Crne Gore.

Direktor „Srpske kuće” Emilo Labudović je obraćajući se brojnim zvanicama i gostima rekao da je otvaranje ove ustanove pratila dvogodišnja otvorena i prikrivena opstrukcija crnogorskih vlasti.

– Ideju osnivanja ove ustanove prihvatio je predsjednik Srbije i odobrio kupovinu prostora u jednom od najboljih poslovnih prostora u Podgorici. Osnivanje „Srpske kuće” podržalo je 29 istaknutih srpskih intelektualaca, umjenika i predstavnika javnog i političkog života Crne Gore. Srpski narod u Crnoj Gori je skoro vijek nakon kralja Aleksandra dočekao da jedan drugi Aleksandar, predsjendik Vučić u ime braće iz Srbije donira legat koji će nadživjeti sve nas i ostati trajna uspomena i opomena onima koji bi između dva bratska oka da zabodu kamu mržnje i razdora – poručio je Labudović.

On je kazao da je sadašnji režim „Srbe u Crnoj Gori, koji su od naroda koji je stvarao i stvorio ovu državu i u njenu odbranu ugradio grobove svojih najboljih sinova, pretvorio u drugorazredni narod, neprijatelja sopstvene države, u stranu agenturu sumnjivu samim svojim postojanjem”.

– No, da smo se drugačije kazali, da smo se odrekli sebe, svoje Crkve, jezika, da smo se odrekli sebe i braće u Srbiji, Republici Srpskoj i Rusiji, danas bi za nas sve bilo drugačije. Ali, kako onda tako i danas, na nas gledaju grobovi naših predaka, oči naših kćeri i sinova, i nemamo prvao da budemo ništa drigo nego što smo bili kroz vjekove – Srbi, pravoslavci i braća braći s one strane Drine. Ovdje i na ovoj adresi branićemo svoje trajanje, da svjedočimo o drugačijoj Crnoj Gori, zemlji časnoih ljudi i patriota, Petrovića, a ne Đukanovića, zemlji pravde i jednakosti, zemlji u kojoj se srpski govori i piše. Jer, kultura je genetski kod jednog naroda, njegov potpis u imeniku svjetskih naroda i jedina garancija za trajanje i opstajanje – poručio je Labudović.

On je uručio Selakoviću monografiju o srpskim manastirima i posebno izdanje „Gorskog vijenca” sa željom da je preda predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

U „Srpskoj kući” prostorije imaju Srpska televizija, Srpski radio, časopis „Srpske novine”, Srpske elektronske novine i Srpska književna zadruga iz Crne Gore.

Prijemom u vinskom podrumu „Šipčanik” srpska ambasada obilježila je Dan državnosti Srbije.

S.ĆETKOVIĆ

Izložba u salonu „Petar Lubarda”

U izložbenom salonu „Petar Lubarda”, koji se nalazi u „Srpskoj kući” prije dvije večeri otvorena je kolektivna izložba 14 srpskih umjetnika. Postavku čine radovi Dragana Mijača Brila, Mojsija Janjuševića. Miomira Kračkovića, Dobroslava Miška Mrdaka, Đorđa Rašovića, Ljubiše Toškovića, Marine Radulović, Nika Kaluđerovića, Petra Pićana, Slobodana Dimitrijevića, Ljubomira Brajovića, Anđelke Ljumović, Buća Mitrovića i Veselina Bata Đurovića.

Izložbu koja traje do 28. februara otvorio je slikar Dragomir Bato Brajović.

---

Srpski mediji u službi svih građana
– Ovo je veliki dan za srpske medije i organizacije u Crnoj Gori. Dobili smo odlične uslove za rad, i sada treba da opravdamo povjerenje. Država Crna Gora nam je uskratila pristojne uslove za rad, jer poslednje dvije godine organizacije koje podržavaju srpske medije nisu dobile ni cent. To je namjerna opstrukcija, na koju smo mi odgovorili krivičnim prijavama i tužbama. Oštećeni smo za više od pola miliona eura – kazao je za „Dan” Momčilo Vuksanović, predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta.

On je rekao da Srbi imaju gori tretman u Crnoj Gori od svih manjina.

Vuksanović je poručio da će srpski mediji, kao i dosad, poštovati ravnopravnost i prava svih građana Crne Gore.