Praznik Sretenje imendan je i dan rođenja Nikšićanina Sretena Mitrovića istaknutog kulturnog stvaraoca i glumca koji je preminuo februara prošle godine. Njegovi prijatelji i dugogodišnji saradnici upravo na taj praznik priredili su veče sjećanja na Mitrovića čijim odlaskom je kulturna scena Nikšića mnogo izgubila. Glumom je počeo da se bavi 1977. godine kao član dramske sekcije nikšićkog „Zahumlja” kada ostvaruje i prvu ulogu u komediji „Klupko”. Tri godine kasnije Mitrović zajedno sa kolegom Mihailom Peroševićem na Festivalu dramskih umjetnika u Nikšiću dobija nagradu za glumu u predstavi „Čekajući Godoa”. Nizale su se uloge, a Mitrović je igrao u više od 40 premijera.

– Pozorište je način života, pozorište odrešuje misli, pozorište znači rad na sebi, pozorište znači usavršavanje, duhovno bogatstvo. Sreten je to nosio. Neće mi zamjeriti kolege ako kažem da je bio frontmen i na probama i na izvođenjima. Gorio je u tome, sa svim viškom emocija koje je uvijek imao prema svima, prema poslu kojim se bavio, a posebno prema poeziji koju je jako dobro, angažovano i sa velikim osjećajem i emocijom govorio, istakao je na večeri reditelj Goran Bulajić.

Mitrovićevo drugo radno mjesto bila je nikšićka Narodna biblioteka „Njegoš”, gdje je bio, kako je Perošević kazao, svoj na svome. Okružen knjigama u jednoj instituciji pravi manju, gdje se okupljaju mladi, građani koji dolaze po savjete, gdje se prave mali pjesnički kružoci. Svima je, rekla je direktor biblioteke Renata Bulajić, nesebično pružao podršku i dajući cijelog sebe u organizovanju određenih kulturnih događaja u Nikšiću koji su počinjali i završavali se sa njim.

– Bio je svuda pristan, kao da nas je sve zajedno objedinjavao želeći da budemo jedno, kultura u globalu grada Nikšića. Stoga će sigurno biblioteka „Njegoš”, „Zahumlje” i Nikšićko pozorište inicirati nagradu za scenski nastup koja će nositi ime Sretena Mitrovića i na taj način ćemo se valjano odužiti našem prije svega prijatelju, kazala je Bulajić.

Mitrović je bio među najboljim interpretatorima poezije sa ovih prostora, koja ga je, zajedno sa osobinama koje su ga krasile, povezivala sa ljudima.

– Meni i mojoj porodici Sreto mnogo nedostaje, a siguran sam i gradu Nikšiću. Povezivala nas je poezija, a on je bio umjetnik koji je odlično govorio i odlično poznavao o čemu svjedoči ne samo izbor stihova koje je izgovarao, nego i njegova bogata biblioteka iz te oblasti – rekao je književnik Pavle Goranović.

B.B.

---

Od pozorišta do filmskog platna
Mitrović jeod gimnazijskih dana bio član recitatorske i literarne sekcije, kasnije i prvak Dramskog studija koji je u Nikšiću. Pored pozorišnih imao je i niz uloga u filmovima kao što su „Jovana Lukina”, „Tamna strana sunca”, te i „U ime oca i sina”, kao i u ulogama u više dokumentarno-igranih serijala. Za stvaralaštvo nagrađivan je na republičkim i saveznim festivalima bivše Jugoslavije. Svoju poslednju ulogu ostvario je 2016. u predstavi „Što je čeok, do li biciklista” koja je te godine premijerno izvedena u Nikšićkom pozorištu u produkciji te ustanove i „Zahumlja”.

Anegdotama nastalim u dugim godinama druženja i rada sa Mitrovićem, kao i stihovima koje je najviše volio i najčešće govorio, na večeri povodom godišnjice od njegove smrti prisjetili su ga se i Vojo Krivokapić, Boban Čvorović i Nebojša Ćićo Vulanović, dok je Ana Pejović pročitala pjesmu koju mu je posvetila.