-„Vasilisina umjetnost je umjetnost postmodernog usamljenika i srednjovjekovnog alhemičara. Ona traži umni i emocionalni angažman. Na njenim djelima vidljivo je tanatično ustrojstvo i princip nade. Njen je svijet umjetničke istine koja nam nezauzdanom, ekspresivnom snagom svjedoči postojanje svog entiteta iznad pojavne stvarnosti. Na posljetku, Vasilisa Radojević je nadrealista čija estetska igra od svakog posmatrača čini snijevača”, rekla je mr
Selma Đečević, teoretičarka savremene umjetnosti, otvarajući samostalnu izložbu ove likovne umjetnice u podgoričkim Muzejima i galerijama. Postavku naslovljenu „Vasilisa”, koja se može pogledati do 9. marta, čine slikarkina sasvim nova platna i crteži, kao i ranija ostvarenja iz različitih ciklusa. Iza jednostavnog naziva, ne krije se samo osebujna ličnost i isto takvo slikarstvo, već čitav jedan svijet žene, životni kosmos čak, sačinjen od krilatih bića i životinja, u međuprostoru, između Raja i Pakla, gdje „I pad je let”, kako konstatuje slikarka nazivom jedne slike. I nisu to „beskrvni” prizori, nekih vazdušastih, eteričnih bića, već oni koji u sebi imaju energiju za pokretanje ne samo materije već i duha. A, evo kako je na otvaranju, za „Dan” o svojim radovima i slikarstvu, životu, govorila Vasilisa Radojević, nakon višegodišnje izlagačke pauze u Crnoj Gori. Za to vrijeme, izlagala je u Italiji.
â˘
Kažete da je slikarstvo striptiz duha, ali Vi ste hrabra žena, ne bojite se da se ogolite?– Ne, pogotovo ne da dušu ogolim, mada se ne bojim ni na koji način da se ogolim. Ne bojim se.
â˘
Kada čovjek ogoli dušu tada je i ranjiviji, i čini se podložniji „povredama” i osudama koje može da mu nanese okolina. Da li Vam se to dešava(lo)?– Ali, lakše mi je, lakše. Lakše mi je kad se ispraznim, jer ono sve što ne mogu da kažem riječima – naslikam, pa ko je razumio, razumio je, a ko ne... ne.
â˘
Mislite li da na ovdašnjoj sceni ima puno licemjerja? Jer, da bi se čovjek ogolio mora biti iskren prema sebi na prvom mjestu.– Kako da nema i to ne samo ovdje, nego svuda, i treba se s licemjerjem suočiti. A, mene baš briga, ja vodim svoj život, slikam, imam neke svoje planove i programe i trudim se da ignorišem stvari koje me ranjavaju, kao i one koji pokušavaju da me „ubodu”. Trudim se da to sve otkačim.
â˘
Na svim radovima ima jakih boja, pa čak su i crteži donekle „bojeni”...– Ne možete imati na crtežu mnogo boje. Neki su rađeni percem, nešto četkom, ovi stariji, pa ima i bajca... i onda je tu ponešto boje ubačeno.
â˘
Danas slabo ko radi tehnikom bajca.– To je stara tehnika kojom je radio i Leonardo da Vinči, o kome sam mnogo čitala, i onda sam probala i svidjelo mi se ta neka fina gama koja se tada dobije.
â˘
Da li slikar traži boju ili boja nađe njega?– Mislim da boja nađe njega. Ne tražim ja boju, ona stvarno nađe mene. Uopšte nisam racionalan tip, ništa ne računam, i sve idem iz srca i emocijama. Čak instinktivno. Imam neki vrlo čudan instinkt.
â˘
Žene su prisutne na svim Vašim radovima. Zašto i kako?– Pa to sam ja. Te sve žene sam ja u nekim životnim situacijama.
â˘
Da li je život bio dobar prema Vama?– Ne, nimalo. Samo jednom je bio dobar prema meni, sve ostalo me baš dobro izubijao, šamarao, bacao. Ali, dizala sam se... Tonula sam, davila sam se, i to je život od mene radio, i možda se to i ne vidi, ali u srcu...
â˘
Da li Vaše žene zato na slikama imaju krila, da uvijek mogu ponovo da polete?– Upravo zato.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Crnogorske teme prevladavaju na platnimaâ
U posljednje vrijeme na platnima prevladavaju crnogorske teme?– Sad upoređujem staru Crnogorku, a sa ovom balerinom htjela bih da napravim neku novu. Balerine su velike mučenice. Gledala sam u Moskvi velike balerine kad se izuju koliko su im noge izranjavane i izlomljene od vježbanja. Jedna od njih, balerina Boljšog teatra, pričala mi je da nikada nije pogledala drugi balet jer nije imala vremena. Koliko su one izmučene fizički. Takva je bila i Crnogorka, koja je radila, koja je kopala na njivi. I to im je zajednička nit, iako ova balerina djeluje modernije od Crnogorke u dugoj haljini, ali, zato obje imaju kapu.
â
Znači, sve nam je ostalo isto, pod kapom?– Mi žene same sebi moramo nešto promijeniti. Ja sama sebi promijenim, mene uopšte nije briga što će mi reći. Ako mi dođe sad ću da sjednem u kola, da prodam stan i sve, i da odem negdje. Meni ništa nije teško. Ali, sposobna sam da napravim takve zahvate ili poduhvate koji mogu totalno da okrenu život.
)){kind=small}
