Vajar Miodrag Šćepanović ponovio je uspjeh u Francsukoj, i vratio se s nagradom Salona Udruženja francuskih umjetnika koji se ove godine održavao od 13. do 17. februara. Šćepanović je na Salonu francuskih umjetnika, u Grand Paleu u Parizu, dobio Srebrnu medalju za skulpturu naslovljenu „Iza ugla”, a koja prikazuje ženu u blagom pokretu. Pored ove, Šćepanović je na Salonu prikazao još dvije skulpture, od kojih se jedna nalazi i u katalogu ove značajne međunarodne likovne manifestacije. Uručenje nagrada biće održano krajem narednog mjeseca, a Šćepanović kaže da će nagradu, kao i prethodnu, dobiti poštom. Inače, ovo nije prva nagrada na Salonu francuskih umjetnika koju je osvojio vajar iz Kolašina. Tako je 2014. dobio Bronzanu medalju, a 2012. na ovom salonu prethodno je dobio i nagradu „Mišel Dimon”, dok je na Jesenjem salonu koji se održava u Parizu osvojio Prvu nagradu za skulpturu „Pol Belomondo” (2006). Dodajmo da je proteklog mjeseca Šćepanović osvojio i nagradu Zimskog salona u Herceg Novom.
Kako pojašnjava Šćepanović, Salon Udruženja francuskih umjetnika specifičan je po postupnosti kada je u pitanju dodjeljivanje nagrada.
– Ovo je najveći i najstariji salon u Francuskoj, osnovan još u vrijeme Luja XIV, a u Gran Paleu je situiran još 1901. i otad umjetnici izlažu u tom prostoru. Kontinuirano postoji, jedini manji prekidi bilježe se tokom velikih ratova ili nekih drugih velikih nedaća. Najveće nagrade Salona su medalje, ali, Zlatnu medalju ne možete dobiti ukoliko već nijeste dobili Srebrnu i Bronzanu. Nagrade idu postupno, i može rad biti ne znam kakav, ali, prvi put može dobiti samo Bronzu. Tako oni gledaju između mojih radova..., i između Bronze i Srebra oni su vidjeli mojih 15 skultpura, tako da je to čitava jedna izložba dok dodijele sljedeću nagradu – pojašnjava plastično Šćepanović za „Dan” značaj i veličinu ove nagrade.
● Radite skulpture različitih tema, a ovaj put ste prikazali tradicionalnu ženu, Crnogorku. Skulptura je manjeg obima, i opet ste je uradili od kamena iz rijeke Svinjače. Da li je i to uticalo na dodjelu nagrade, ili je preusdilo nešto drugo?
– Mislim da je u pitanju način rada i obrade kamena, kao i tema. Ova figura žene je jedna stilizacija, čak i veća, nego što inače radim, a zanimljiv je taj pokret – pa sam je nazvao „Iza ugla”. I, mislim da im je taj pokret najzanimljiviji bio. Inače, dok radim, prilagođavam se obliku kamena, da bih ga sačuvao i pokazao, ali i uradio ono što želim. Pokret mi je dao ideju za naziv.
● Kažete da je stilizovana, pročišćenija, jednostavnija u formi, liniji, pokretu, znači li to da idete ka apstrakciji?
– Ne, čim je toliko prepoznatljivo, to je realizam sa stilizacijom koja je dopadljiva. Jer, mala je skulptura, i ako one nijesu dopadljive, bilo bi to loše.
● Vaša nagrađena skulptura odiše nekim mirom... Znači li to da ste i Vi u miru sami sa sobom, u skladu sa sobom?
- Svaka moja skultprua ima neki mir, neko očekivanje, ali, mir preovlađuje u mojim skulpturama. Dok kad radim jesam, u miru sam, baš sam zadovoljan. I tada sam to ja. Ne radim da ja znam, nego nešto iz mene radi.
● Da li ćete izlagati i na Jesenjem salonu u Parizu?
– Na ova dva salona ću izlagati dokle god mogu, jer na Jesenjem salonu sam i član Udruženja, i oni očekuju da budem tamo, a uvijek imam novih radova za prikazati, bar desetak koji nijesu izlagani. Imam poziv za Kotor da izlažem samostalno, a izlagao sam i na hercegnovskom Zimskom salonu. A, dalje ne znam, jer bih da napravim ozbiljnu izložbu, onako kako mislim da treba. Bolje jedna izložba da valja, nego tri na brzinu.
Ž.JANjUŠEVIĆ

---

Ukazuje na ljepotu prirodnih formi svijeta u kome živimo
Istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović je svojevremeno o zapisala da prirodno hladan materijal kamen u Šćepanovićevim skulpturama, takođe emituje toplinu.
– Šćepanović želi da ukaže na ljepotu prirodnih formi i oblika svijeta u kojem živimo, stvarajaći vlastiti svijet ljepote formi i oblika kojima udahnjuje život. Njegovo djelo u svojoj ukupnosti, kamernog ili većeg formata produkuje smisao koji traje, koji smo, čini se, zaboravili, smisao koji svojom stamenošću ukazuje na bezsmisao efemernih pojavnosti potrošačko tehnologiziranog svijeta, pa i onog umjetničkog, koji se, ipak, treba vratiti i vraća istinskim, provjerenim vrijednostima – zapisala je između ostalog Miranovićeva.