Književnost ima sluha za feminizam onoliko koliko su autor ili autorka svjesni obrazaca (hetero)patrijarhata u društvenom tkivu, smatra spisateljka
Antonela Marušić, iz Zagreba, koja će večeras, u 19 časova, u KIC-u „Budo Tomović” govoriti o zbirci kratkih priča „Biber”. U posljednjih nekoliko godina, dodaje ona, na postjugoslovenskom prostoru pojavile su se brojne spisateljke i autori koji u svoje prozno, lirsko ili dramsko pismo ugrađuju različite aktuelne ženske i feminističke teme i motive, književna zajednica u regionu se „probudila” i to je zaista ohrabrujuće. Otvaraju se novi pristupi pripovijedanju, u stilskom i sadržajnom smislu.
– Za mene je kratka priča samo forma koja ima naracijska vlastita pravila: specifičan ugođaj i očuđujuće motive, limitiranu dužinu i pristup temi. Ni jedna forma nije sama za sebe budućnost književnosti. Kratka priča nije najpopularnija književna vrsta, to je ipak roman. Tako da je teško govoriti o spasiteljskoj ulozi kratke priče na globalnom, tržišnom nivou. Možemo govoriti o većoj afirmaciji kratke priče u širim čitateljskim krugovima posljednje vrijeme, ali činjenica je da su kratku priču uvijek birali i protežirali obrazovani i načitani čitaoci, nikad nije bila masovno prihvaćena, niti od književne teorije i kritike dosljedno proučavana i praćena. Kada sam prije nekoliko godina u novinarskom tekstu analizirala razloge za podzastupljenost spisateljki među laureatkinjama, zaključila sam da je kratka priča vrsta koju dominantno pišu i objavljuju spisateljke. Ona je manje lukrativna. Ukratko, gdje je lova, tu su momci – kazala je, između ostalog, Antonela Marušić. Ona smatra da queer književnost tavori u svom zapećku.
– Iako vam to niko u književnom establišmentu neće direktno reći, queer književnost i dalje se u većini naših kulturnih sredina smatra književnošću koju literarna queer manjina proizvodi za čitateljsku queer manjinu. Društva su nam homofobna i konzervativna, a književnost umnogome reflektuje društvo. Kako onda možemo očekivati da se vidljivost i afirmacija queer priče izdvoji iz tog konteksta?! - upitala je spisateljka.
Uprkos svemu, ona je dodala da je savremena književna scena bogata i raznolika.
– Ako ste radoznao čitalac ili čitateljka i imate novac i vrijeme za čitanje, onda vam je samo nebo granica. No, ako to niste, ako niste privilegovani i siromašni ste, onda nemate pristup savremenoj književnosti ili vam je pristup prilično ograničen. Književnost je igračka imućnih i jako zavisi od obrazovanja, koje takođe nije svima dostupno. To je ono što me najviše žalosti i ljuti – zaključuje spisateljica.
A.Ć.
Osnovno iz biografijeAntonela Marušić (Nora Verde) je rođena 1974. godine u Dubrovniku, Hrvatska. U statusu slobodne novinarke trenutno sarađuje s nizom hrvatskih neprofitnih medija i portala. Književne radove piše i objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorka je prozne knjige „Posudi mi smajl” (Meandar, 2010) i romana „Do isteka zaliha” (Sandorf, 2013). Trenutno radi na zbirci kratkih priča pod radnim naslovom „Poligon za nevozače”. Živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva pisaca.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
