Knjiga „Sa druge strane obloga” autora
Bogdana Stevanovića Blogdana, predstavljena je u Narodnoj biblioteci Budve. Sa autorom je razgovarala
Stanka Stanojević.
Knjiga „Sa druge strane obloga” je zbirka priča raspoređenih u dva poglavlja i čita se sa obje strane. Čitalac bira da li će je čitati od početka ili od kraja, jer je kraj zapravo novi početak. Poglavlje „Obloge” sadrži priče u kojima Blogdan daje portret vremena u kom živimo, suočavajući nas sa svim onim pred čim zatvaramo oči i stežemo srce. Poglavlje „Rane” sadrži priče u kojima je promijenjena perspektiva pripovijedanja, pa sada priče pričaju ne samo junaci već i predmeti – što posebno doprinosi atmosferičnosti.
Na stranicama ove knjige Bogdan Stevanović nam otkriva da se s one strane obloga ne nalaze rane, već riječi što liječe.
U dogovoru autora i „Vulkan izdavaštva” i ovog puta, kao što je bio slučaj sa prvom knjigom, „Obloge od mastila”, od svakog prodatog primjerka donira po 50 dinara Nacionalnom udruženju roditelja djece oboljele od raka - NURDOR. Pored ove donacije, sve ilustracije koje se nalaze u knjizi su na prodaju i sav novac od prodaje originalnih crteža i reprodukcija doniraće se ovom Udruženju.
– Smatram da se pisanje može podvesti pod nasušnu, fiziološku potrebu čovjeka s tim što u ranijim vremenima bismo pisali na hartiji i u sveskama pa čekali dan kada bi to bilo objavljeno. Dijeliti svoje pisanje sa svijetom intiman je čin pri kom pisac daje svoj suptilan, unutrašnji, ranjivi svijet na korišćenje i promatranje drugima. Takođe, davanje tog unutrašnjeg svijeta znači i povezivanje sa spoljašnjim, zato je jedan uzvišeni momenat u onom duhovnom smislu. To je bila, a i danas jeste moja motivacija za pisanje. Ranije je za to dijeljenje bilo neophodno da knjiga bude štampana, distribuirana i prodavana u knjižarama, ali danas, posredstvom interneta i društvenih mreža – dodirivanje sa publikom je lakše i pristupačnije svakome – poručio je autor.
A.Ć.
Nemam namjeru da krojim tuđe stavoveOn ističe da nikada elektronske verzije ikakvih zabilješki neće moći da zamijene knjige, jer se čitanje uz fizički kontakt čovjeka sa knjigom izdiže na nivo iskustva, dok to nije slučaj kada se radi o internetu.
– Tu ostajemo na nivou utiska o pročitanom, a ne o doživljenom iskustvu. Zato sam se odlučio da svoje tekstove uobličim u knjigu. Vjerujte mi da ne znam šta misle književni teoretičari, ali kao što u bibliotekama može biti loših knjiga, siguran sam da se na internetu može naći dobre književnosti. Zavisi od ličnih kriterijuma koje imamo. Složio bih se da neki tekstovi sa bloga mogu izazvati preispitivanje i inspirisati na razmišljanje o datoj temi, ali mislim da bi bilo pretenciozno sa moje strane ukoliko bi moj cilj bio da osvješćujem naciju. Ja sam samo čovjek koji žvrlja po papiru, služim se slovima ali se trudim da ne držim slovo drugima. Nemam namjeru da krojim tuđe stavove, već da sa njima podijelim svoju verziju svijeta – kazao je autor.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
