Izložbom akvarela sa motivima pejzaža i mrtve prirode, večeras u 19 sati u Galeriji „Kastelo di Boka” u Stolivu biće otvoren novi ciklus likovne kolonije, koju već tradicionalno organizuje Fondacija „Kulturno nasljeđe” Viktora Karceva iz Moskve. Počela je da slika prije sedam godina, a ovo je Ljudmilina 13. samostalna izložba, sedma u Crnoj Gori. U toku je i njena izložba u Galeriji Instituta „Dr Simo Milošević” u Igalu, a priprema slike za veliku postavku koja će biti u oktobru u Moskvi. Akvarel je njena najdraža tehnika kojom uspijeva da izrazi svoje emocije, a intenzivni kolorit, brzina i vještina metoda „a la prima” savršeno odgovara Ljudmilinom temperamentu. Po struci defektolog, radeći preko dvadeset godina sa djecom oštećenog sluha, a kasnije kao predavač studentima, Ljudmila Riskina je tek po penzionisanju završila Školu slikanja (upravo u Domu stvaralaštva u Stolivu) i ostvarila svoju želju iz djetinjstva – da postane umjetnica. Nedavno je postala članica Koordinacionog savjeta odjeljenja „Umjetnost” Evropske akademije prirodnih nauka (EANS).
• Već nekoliko godina svojim najnovijim slikama otvarate plener u Stolivu. Šta Vas privlači Crnoj Gori?
– Mnogo volim ljude u Crnoj Gori, narod je divan, dobar, stekla sam mnogo prijatelja, drugara. Obožavam da slikam ovdje, priroda je lijepa, prekrasno cvijeće, stabla, šetam, posmatram, fotografišem, a zatim kad se vratim domu, počinjem da slikam sve što sam vidjela. Cvijeće koje mi prijatelji donose stavljam u vaze i isto tako ga slikam. Ovdje je čist vazduh, topla klima. Kod nas u Moskvi je u ovo vrijeme hladno, a kada u martu doletim u Crnu Goru, srijeće me sunce, laste nam dolijeću na balkon, sve vrijeme je ovdje divno raspoloženje. Zaboravljam svoje bolesti i kada slikam, najsrećniji sam čovjek na svijetu.
• Kakvom postavkom se predstavljate ovoga puta?
– Biće predstavljeno 37 novih slika, nastalih prošle i pretprošle godine, koje nisu do sada izlagane u Crnoj Gori, a bile su jesenas u mojoj samostalnoj izložbi u Moskvi, u galeriji „Drezden” u blizini Kremlja. Sada pripremam novi ciklus akvarela većeg formata, koji će biti izloženi u oktobru u istoj ovoj galeriji.
• Vrlo ste produktivna slikarka, s obzirom da ste školu slikanja završili u zrelim godinama...
– Slikam sedam godina. Svakoga dana u proljeće, ljeto i u pomalo ujesen slikam novi akvarel. Zimi priređujem izložbe u Moskvi. Moji se radovi nalaze na raznim stranama svijeta, u ruskim galerijama, u privatnim ateljejima u Crnoj Gori, u ateljejima Indije, Šri Lanke, mnogo ih je u privatnim kolekcijama ljubitelja umjetnosti. Uradila sam mnogo slika, mnogo radim i volim da ih darujem ljudima, jer me raduje sreća koju vidim u njihovim očima. To me inspiriše da sa još većom radošću naslikam nove radove.
• Svake sezone u Crnoj Gori vodite i seminar mladim slikarima o tehnici „a la prima”?
– Držim masterklas u Domu „Kastelo di Boka” u Stolivu, a takođe i u Moskvi. Prija mi pažnja polaznika, a kada se časovi završe oni mi aplaudiraju, ljube me i grle i raduju se kada dobiju neobičan kolorit, lijep pejzaž. To me motiviše i daje mi snagu i ljubav da se dalje bavim likovnom pedagogojom.
• Da li ste poželjeli da istražite i neku drugu tehniku slikanja?
– Ne, i dalje želim da ostvarim savršenstvo u ovoj tehnici, koja umije da bude nepredvidljiva. Čim bolje slikaš tehnikom „a la prima”, više ti smeta kada ne dobiješ rezultat onakav kakav hoćeš. Zato tražim savršenstvo i to na temi cvijeća i na pejzažima, kojima ću se više posvetiti u budućnosti.
M.D.Popović
Tehnika „a la prima”– Emocije je nemoguće izraziti riječima, a moja radost se vidi na slikama,u njihovom bogatom koloru. Tehnika „a la prima” za mene je nezamjenjiva – laka i vazdušasta kao primabalerina - dopada mi se kad gledam kako se jedna boja preliva u drugu, treću, četvrtu. Dok držim pet, šest, sedam kistova u ruci, i počinjem da radim neki dio slike, to me čini neizmjerno srećnom. Osjećanja isplivaju iz mene kada ova tehnika pred mojim očima stvara čuda... Žao mi je kad se cvijeće suši i želim da mu produžim život na svojim slikama.
)){kind=small}
