U beranskom Centru za kulturu predstavljeno je književno stvaralaštvo Vlajka Ćulafića, štampano nedavno u pet knjiga: „Žertvino umiljenije”, „Nebeska tapija”, „Kad svijetom promijenim”, „Karadagija” i „Iznuđene riječi”. U pomenutim knjigama sabrane su Ćulafićeve objavljene i neobjavljene pjesme, aforizmi, satire, eseji, nekrolozi, reportaže, naučni referati i svjedočanstva.
Govoreći o Ćulafićevim djelima vladika Joanikije je kazao da njegovi stihovi, između ostalog, zadiru u kosovsku ranu i da odslikavaju istorijsko trajanje srpskog naroda.
– Pjesnik se poistovjetio sa svojim narodom, sa njegovom istorijom i kulturom, svetinjama i pjesmama, sa zemljom osveštanom, sa njenim crnoriscima i mučenicima. On daje izraz njenom istorijskom i metafizičkom značenju otkrivajući kosovsko-metohijske korijene srpskog pamćenja, samorazumijevanja i duhovnosti. Pjesnik polazi od biblijskog stava da vjera i sve vrijednosti koje ona oplemenjuje imaju nepokolebljivu postojanost u narodu ukoliko su vezane za njegovu zavjetnu zemlju gdje ih je odnjegovao. Gdje je u slobodi podigao najveće svetinje. Za zemlju koju je vjekovima svojom krvlju zalivao boreći se protiv neprijatelja za njenu slobodu. Za zemlju o kojoj je svoje najljepše pjesme ispjevao – naveo je vladika Joanikije.
Književnik Radomir Stojanović je naglasio da je Ćulafić stvorio takvo književno djelo, koje je za vrijeme njegovog ovozemaljskog trajanja, počelo samostalno da živi i da zauzima počasno mjesto na sveukupnoj srpskoj književnoj mapi.
– Poezija Vlajka Ćulafića nosi onaj sjaj koji slutimo i prije njegove pojavnosti i koji traje poslije njegovog iščeznuća. To je onaj duhovni omlad, koji nas poput bistrog planinskog izvora, hitajući u daleko i nepoznato, ispunjava novim bojama i zvucima, ljepotom i svježinom, tjera da se ovoj poeziji ponovo vratimo i da je iznova doživimo. Još od prvih susreta sa ovom poezijom, vidi se da je pjesnik dosegao onu životnu razinu, sa koje se jasno vidi ovostrano i onostrano, svijet živih i svijet mrtvih. U središtu Ćulafićeve lirike nalaze se pjesnik i pjesma. Egzistencijalna strepnja i sveopšti ljudski udes prisutni su u većem dijelu njegovih knjiga – naglasio je Stojanović.
Književnik Darko Jovović je istakao da Ćulafićeva književna tvorevina sjaji kao zaštitni znak zemlje nam rodne.
– Vlajkove knjige su naše knjige, i, u neku ruku, i ogledalo i oči ovoga grada. Zapisi i pjesme svrstani u njima su naša svakodnevica, naše njive, gore i livade, kafane, ulice, hramovi, biblioteke, obični i neobini, umni i bezumni, srećni i oni koji to nijesu. Ove knjige su Vlajkov razgovor sa vremenom, sa nama, one su molitve za naš spas, one su naš rukopis, naši životni štambilji sa kojih se razliva mastilo koje, kako Vlajko reče, u jednoj od svojih pjesama, traži od zla domaćeg spas - kazao je Jovović.
Tokom programa, kojeg je vodila Jelena Božović, u ime priređivača govorio je Damjan Ćulafić, podsjećajući da su promovisane knjige ugledale svjetlost dana zahvaljujući dobrotvorima Vučiću i Veri Popović. Organizator večeri, pod pokroviteljstvom Opštine Berane, bio je Centar za kulturu. D.J.

---

Monah među pjesnicima
Tokom predstavljanja književnik Novica Đurić je kazao da je Ćulafić po jedinstvenom poetskom iskazu bio prepoznatljiv, ne samo u rodnim Vasojevićima, nego i u Crnoj Gori i mnogo šire.
– Ostavio je za sobom desetak knjiga, brojne zapise, eseje, prikaze, novinske tekstove, pa ova izabrana djela svjedoče da je riječ o moralnoj, ljudskoj i književnoj gromadi. Ova njegova izabrana djela obavezuju nas da svjedočimo istinu o njima i njihovom autoru, jer svako neprikladno, neodmjereno ili kitnjasto slovo o njima, duboko bi se kosilo sa moralnim načelima njihovog autora. Stoga uvijek kažem sebi i javno ponavljam da je Vlajko Ćulafić bio monah među piscima,čovjek koji je cijelim stvaralaštvom pripadao Crkvi i vjerovao da sve što stvara mora biti oboženo – naglasio je Đurić.