Nikšićka Književna zajednica „Mirko Banjević” proslavlja 40 godina trajanja i okupljanja stvaralaca na istom, plemenitom zadatku – stvaranju književnog djela koje će ravnopravno „razgovarati” s djelom ovog istaknutog pjesnika. Ove godine biće dodijeljena i književna nagrada „Mirko Banjević”, pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić, saopšteno je na sinoć održanoj večeri u multimedijalnoj sali KIC „Budo Tomović”. Udruženje zaljubljenika u književnost okuplja 35 aktivnih članova, u ime kojih se publici obratio književnik mr Aleksandar Ćuković, podsjetivši na stvaralaštvo pjesnika i revolucionara Mirka Banjevića (1905 - 1968).
Književna kritika, ističe Ćuković, gotovo jednoglasno smatra da je Banjević pjesnik pobune, a kako je zabilježio Milo Kralj, život mu je protekao u permanentnom nesaglasju sa samim sobom i sa vremenom u kom je stvarao. To se u neku ruku može pravdati i „usamljenošću” crnogorske moderne, kako to primjećuje Branko Banjević u tekstu koji prati izdanje „Pobune uma”. Ujedno, dodaje Ćuković, ovu Banjevićevu zbirku mnogi smatraju i njegovim najuspjelijim pjesničkim ostvarenjem.
– Tama, nemiri, strah, tjeskoba, kobi i nemogućnost diferencijacije groznog sna od groznije jave, neuralgične su tačke autorovog lutanja poetskim mrakom, u čijim se ne baš pitkim redovima lako izgubiti. Njegova „nemogućnost” da se pozicionira u odnosu na život i vrijeme tutnule su mu u ruku pero pobune i revolta čijim tragom će neprestano, od stiha do stiha, od strofe do strofe, sumnjati najprije u sebe, a onda i u stvarnost i svijet koji ga okružuju. Njegov jezik je živ, silovit i slikovit. Pjesnik je ustremljen na suštinu, na srž i smisao – ističe Ćuković.
Banjevićeve poetske slike su tamne, tmurne, sumorne i strašne, dodaje Ćuković, napominjući da su jeza, nemir i stalni zloslut vezivno tkivo njegovih sumornih snova i beznadežne jave protiv koje diže glas i kojoj ravno gleda u oči. No, pritom, Banjević se ne distancira od ljudi, iako je uvijek svjestan te „drugosti”. Ovo pjesništvo neodovojivo je od pobune, jer je to po Banjeviću jedini smisao čovjekovog – pjesnikovog smislenog postojanja. I to naročito u stihovima, koji se ne bi očekivali od jednog revolucionara NOB-a, iskazanim u pjesmi „Tužba Svetom Vasiliju Ostroškom”.
– Poezija Mirka Banjevića, nastala u silovitom sudaru postojećeg i nepostojećeg, dostižnog i nedostižnog, moći i nemoći, sna i jave, u svoj svojoj nedokučivosti i visini ostaje kao trajna vrijednost naše književnosti kojoj se uvijek iznova valja vraćati – zaključuje Ćuković.
Ž.J.

---

Članovi KZ publici podarili stihove
Nakon Ćukovićevog eseja o djelu Mirka Banjevića publici su se stihovima obratili pjesnici, članovi KZ Radislav Gardašević, koji je i vodio veče, Ana Pejović, Milica Bakrač, Radule Rakočević, Milka Nikolić, Mileta Bulatović, Jelena Jovanović, Tatjana Kostić-Vujović, Slobodanka Đikanović, Jelena Mušikić.
KZ „Mirko Banjević” u ediciji „Zavjet” KZ objavljuju knjige poezije, proze, aforizama i esjistike, a u ediciji „Posebna izdanja” objavljena je knjiga „Pobune uma” Mirka Banjevića kao ponovljeno izdanje, kao i neka druga značajna djela. Književna nagrada „Mirko Banjević” dodjeljuje se za poeziju i prozu na državnom nivou.