Roman „Ujutro ćemo biti vječnost”
Milike Vojinovića, promovisan je u bjelopoljskom Centru za kulturu, u organizaciji Narodne biblioteke. Autor je kazao da publika u ovakvim i sličnim prilikama očekuje od pisca da kaže nešto o knjizi i svom stvaralaštvu, ali da smatra da djelo govori i o piscu i o sebi. Ono ih, kako objašnjava, brani od prolaznosti ili prepušta zaboravu.
– Kada to pisac čini umjesto knjige, štetno je – rekao je autor.
Da je cio roman postavljen po principima klasične dramaturgije, od ekspozicije, do zapleta, kulminacije, peripetije i raspleta, zaključio je književnik i dramski reditelj
Dragan Koprivica, govoreći o Vojinovićevom djelu.
– Autor je na autentično književni način ispričao priču koja se lako ne zaboravlja. Pokazao je da posjeduje i skriveni nerv dramskog pisca – kazao je Koprivica.
Koprivica kaže, da autor svojim djelom priča o urušavanju porodice i porodičnih vrijednosti, porodice u kojoj je presahlo ognjište ljubavi i uzajamnog uvažavanja, djeluje kao jasan znak za obnavljanje pitanja kuda ide savremeno društvo. O knjizi je govorio i književnik
Blagoje Vujisić, a moderator bio
Edin Smailović. M.N.
Riječi treba da su dodir reskih struna– Pisac treba da pretpostavi da se knjiga pojavila poslije njega. Tada, ko govori o piscu – knjiga kroz usta čitalaca – istakao je Vojinović.
On je dodao da mu je ovo roman prvjenac i ocijenio da je pisac dužan da slika riječima, a govori slikama.
– Riječi treba da su dodir reskih struna, dodir zaljubljenih usana u poljupcu čežnje, ishitreni potezi kičicom koji magično otvaraju tajnovite kute duše i vremena u kom živi – zaključio je Vojinović.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.