Izvođenjem „Hamleta” u režiji i adaptaciji Ane Vukotić stavljena je tačka na sezonu u Crnogorskom narodnom pozorištu. Ima nešto istorijsko u ovom događaju, jer ovo je prvi „Hamlet” u istoriji ovog pozorišta. I tu se istorija ne završava, jer je ovo bilo i prvo čitanje najslavnije Šekspirove drame u prevodu glasovitog profesora engleske književnosti Zorana Paunovića.
Nesumnjivom uspjehu prvog „Hamleta” CNP-a pored izvanrednog prevoda, doprinio je cio autorski tim koji čine dramaturg Božo Koprivica, koreograf Sonja Vukićević, scenografi Sven Jonke (NUMEN) i Vanja Magić, kostimograf Leo Kulaš i kompozitor Antonije Pušić/Rambo Amadeus. Doprinijeli su uspjehu i dizajneri svjetla Ivan Lušičić Liik i Miodrag Malović, kao asistentkinja kostimografa Lina Leković, lektorka Jelena Šušanj i producentkinja Nela Otašević.
Vrlo zahtjevan zadatak sa uspjehom su savladali mladi glumci Momčilo Otašević i Ana Vučković, koji igraju (san svakog glumca) Hamleta i Ofeliju. Izuzetni su bili i Dejan Ivanić (Klaudije), Ana Vujošević (Gertruda), Zoran Vujović (Polinije), Petar Burić (Leart), Aleksandar Radulović (Horacije), Dušan Kovačević (Rozenkranc), Petar Novaković (Gilderstern), Aleksandar Gavranić (Fortinbras) i Sonja Vukićević i Jelena Minić (Grobarke).
Ana Vukotić nije krila zadovoljstvo zbog aplauza publike i činjenice da je njena nova režija ostavila jak utisak na ispunjeno gledalište Velike scene CNP-a. Fantastičan prevod Paunovića je u velikoj mjeri doprinio savremenosti, razumljivosti stiha i poezije Šekspira. Sa intervencijama koje su Koprivica i ona unijeli u tekst (poezija Zbignjeva Herberta i Rilkeova `Elegija`), donijelo je estetiku koju su željeli da istaknu ovom predstavom, rekla je ona.
– Namjera je bila da napravimo „Hamleta” koji može da komunicira sa savremenim gledaocem i da otvorimo teme koje se tiču svih nas. Te teme su, zapravo, i početna ideje ovog „Hamleta”. Krenula sam od te famozne scene mišolovke, koja postavlja pitanja pred svakog reditelja. Ovaj komad u stvari i jeste mišolovka – nove vlasti i sistema. Postoji politički žrvanj, pa je važno da se svi zapitamo da li želimo da budemo akteri istorije ili njene žrtve. Mislim da smo otvorili veoma važne teme - pitanje slobode, pitanje mladih ljudi u Crnoj Gori... – kazala je rediteljka.
Momčilo Otašević nije krio ushićenje time da je premijera prvog „Hamleta” u CNP-u dočekana aplauzima i izjavio je da je „srećan, zadovoljan, i ispunjen”.
– Dao sam sve od sebe da i publici bude tako – kazao je novi Hamlet. Nije krio da se uželio pozorišta i da je lik Hamleta počeo da gradi tako što je prvo tražio sebe.
– A, kad sebe nađem, ja lako nađem ulogu. Muka je sebe pogledati. Ne smiješ se previše hvaliti, ali ni kritikovati. I teško je naći mjeru na sceni kad je Hamlet u pitanju. Toliko je straha, uz koga može mnogo toga izaći. Jako sam srećan što sam dobio priliku da igram Hamleta i to sa Anom, sa mojim klasićima – Acom, Petrom, sa polovinom moje klase – kazao je Otašević.
I prva CNP-ova Ofelija, Ana Vučković, nije krila sreću jer je, kako kaže za „Dan”, „igrala jednu čestitu, nježnu i iskrenu osobu – Ofeliju”.
– Ofelija je biće koje je nebesko, nešto izvan svega, duhovno. Mislim da je jedina nada ovog iskvarenog svijeta, punog plastificiranih koverata i ostalih gluposti, nešto čisto, duhovno, dobro – poručila je mlada glumica.
„Hamlet” je na repertoaru CNP-a i večeras, a predstava počinje u 20 časova. S.Ć.

---

Suština vječitog sukoba dobra i zla
Pozorišni kritičar Aleksandar Milosavljević je kazao da je napravljen „dobar Hamleta, koji apsolutno komunicira i van Crne Gore”.
– Ona hvata suštinu vječitog sukoba dobra i zla. Pokazuje nam kako zlo trijumfuje, i kako je Hamletova žrtva uzaludna. Ali to čini uvjerljivo, uz pomoć snažnog glumačkog ansambla – kazao je on.
Kritičar je dodao i da je očigledan doprinos prevoda i scenografije „koja diše ritmom predstave, i a kraju prodiše punim plućima zla”. Pozorišni kritičar Bojan Munjin je istakao da sa ove predstave nosi pozitivne emocije. Energija ove predstave izvire iz ambijenta, jedne strašne ledene bajke o dobru i zlu i to se prenosi preko čitavog niza kako glume tako i vizuelnih efekata, muzike, dijabolične scenografije i dojmljive muzike, koji stvaraju sliku podzemlja koji se može razumijevati kao podnožje naših života.