Kako dodirnuti sebe, ali i druge, i fizički i emotivno, u vremenu kada se čovjek sve više udaljava od drugih, kada se sve više osamljuje? Jedan od mogućih odgovora na ovo pitanje može se do kraja juna potražiti na izložbi „Dodir sebe” slikarke Marije Vemić u Perjaničkom domu na Kruševcu. Vemićeva se u ovoj galeriji Centra savremene umjetnosti Crne Gore predstavila slikama i crtežima, različitih formata i tehnika.

Dodiri koje ona prikazuje snažnim linijama, ponekad neprekinutim, ponekad isprekidanim kojima kao da rasparčava ta tijela, rukama koje grle i koje se šire u zagrljaj, jasnim bojama, govore i o iskrenosti i hrabrosti umjetnice da govori o sopstvenim emocijama, da se ogoli pred drugima.

– Moje interesovanje za čovjeka, tako i za tijelo, kao i emocije usklađene s njim, javilo se tokom studija. Odnosno, kada sam počela da usklađujem spolja vidljivo s emocijom, odnosno figuru modela s pričom koju su nam iznosili. Tijelo možemo posmatrati kao formu, kao predstavu dostupnu opažaju drugih ljudi, ili kao nešto iskustveno čime osjećamo i što osjećamo. Ja se fokusiram na to tijelo koje osjećamo i kojim osjećamo – kaže Vemićeva.

Na pitanje da li je za ovakav pristup temi potrebna i iskrenost, umjetnica kaže:

– Treba biti i iskren i hrabar, ovo je kao neki dnevnik, a onda vam neko gleda u lični dnevnik. „Dodir sebe” odnosi se na težnju da se dopre do sebe, do onog unutrašnjeg u sebi, i da negdje preko predstave čovjekovog tijela pokažem emociju koja pokreće, koja tjera tijelo na stvaranje pokreta. Pokret je još jedna stvar kojom se bavim u svom radu, jer preko položaja tijela čovjeka može se naslutiti što on želi ili za čim žudi. Moji radovi govore o težnji da se dopre do dubine sebe, o životu i naprezanju da se dođe do samoosvješćenja. Jer, pod uticajem spoljašnjih slika kojima smo izloženi, a pod tim podrazumijevam sve ono što je van našeg tijela a sa čim imamo dodir, dešava se da to stvara izvjestan uticaj na nas i našu emociju, a nakon čega mi treba da se vratimo sebi – kaže Vemićeva. Umjetnica dodaje da uvijek teži da što uvjerljivije sebe i svoju emociju predstavi posmatraču.

Na slikama, kao i na crtežima, koje, kako kaže Vemićeva, ravnopravno tretira, dominira linija sa uvijek jasnim energetskim nabojem.

– Linija i pokreće i zaokružuje sliku. Linija je neizostavna na mojim radovima. Više se izražavam preko linije nego forme, boje. Sve je skoncentrisano u centru platna ili papira, kao neko klupko koje teži da se odvije. Što se tiče čovjekovog tijela pokušavam da istaknem ruke, njima dajem zaseban život, kao da su zaseban organizam, jer su one te koje treba da pridržavaju, da ojačavaju, koje su djelatne - ističe Vemićeva.

Ž.J.

---

Motiv tijela obrađen emotivno i intimno
Otvarajući izložbu Vemićeve, kustoskinja CSUCG Teodora Nikčević publiku je upoznala sa dosadašnjim radom slikarke, ističući kako je riječ o mladoj umjetnici koja je ozbiljno posvećena umjetnosti, i da već ima iza sebe zapažene uspjehe. Ona se osvrnula i na temu tijela koju u ciklusu „Dodir sebe” obrađuje Vemića, na intimistički i emotivan način.

– Vidimo da se slikarka bavi figuracijom, i da tu postoji i bogat kolorit kroz koji se pomalja ta figuracija, pa ponekad djeluje da naginje ka apstrakciji, a negdje čitamo čiste figuralne forme – rekla je Nikčevićeva, dodajući da izložbu koja je otvorena do 30. juna prati katalog s tekstom istoričarke umjetnosti Nataše Nikčević.