Komemorativno veče povodom smrti istaknutog književnika Koste Radovića upriličeno je u organizaciji Udruženja književnika Crne Gore u duhovnom centru ,,Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali, u Podgorici.
– Poštujući poslednju želju Koste Radovića da izgovorim oproštajne rečenice o njegovom životu i djelu, danas se tome povinujem i kažem da je Udruženje književnika Crne Gore ostalo bez jednog od najistaknutijih članova, porodica bez uzornog supruga, brižnog oca, ponosnog djeda, a Piva bez osobenog i značajnog hroničara. Kosta se rodio i umro kao pjesnik. Pjesnik i prosvjetni radnik, čovjek koji je ovjekovječio svaki detalj nestajanja Pive i njene zlatne izvorske žile, čije Pivsko Oko sjaji u njegovim knjigama. Piva je bila njegova rijeka kojom je stizao u sva mora i luke, a opet se dobro pazio da se ne udaljava od samog izvora. I kada se potopila Piva, Kosta je ostao do kraja usamljen na njenim obalama. Ćutao je i patio. Noću zapisivao da mu nijedan detalj ne promakne i ne ostane nezapisan. Da Piva, svaki zaseok, pčelinjak, groblje, svaka travka ljekovita i trešnja grkača, svaki voćnjak i sirotinjska okućnica ne ostanu van njegovih „zemljišnih” knjiga. I tako je decenijama živio i radio, sve do svoje 84. godine kada ode među Hristove zvanice. Zato danas, bez dvoumljenja kažem: Pivsko Oko je živo zahvaljujući Kosti, a i on će živjeti zahvaljući vrijednom književnom ostvarenju – desetinama objavljenih knjiga poezije, romana, putopisa – kazao je, između ostalog, Novica Đurić, predsjednik UKCG koji je istakao da je Radović čašću gradio život.
Okupljenim pjesnicima i članovima porodice obratila se i pjesnikinja Milica Kralj.
– Večeras iskazujemo Pohvalu Pjesniku manastirske Pive, pjesniku tragične Pive, pjesniku stradalnih Dola čiji je svaki tvrdi grumen krvlju nevinih žrtava natopljen – pretočio u svjetlopsalmnu fresku, u ikonu koja sa onog podnebesnog, onog svevremeskog zida trajno podsjeća na porijeklo korijena ovog tla, na iskon, na drevnost. Kosta Pivski, ostavio je svome Rodu, porodici, prijateljima i poštovaocima, savremenoj srpskoj književnosti na sveukupnom prostoru srpskog jezika dragocjeno, raskošno, žanrovski obimno djelo, koje je i čuvar i najpouzdaniji sabiratelj tragova stolovanja i svoje Pive i seobnog manastira Pivskog, i biljege, simbole Pive koje više neima – kazala je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj, urednica Tribine ,,Riječ”.
Da je Kosta rođen i živio u Pivskom manastiru mišljenja je pjesnik Ranko Jovović.
– Kosta je bio duboki vjernik. Vjerovao je u vaskrsenje. Mučio se da odgovori šta će biti sa životom. Gdje god je bio govorio je kao pravi Čovjek – kazao je Jovović.
Književnik Ilija Lakušić je kazao da je Radović bio „najveći ljubavnik Pive koji ju je najkvalitetnije opisao”.
– U slučaju Koste Radovića Piva je našla najtoplije utočište u njegovoj literaturi. On je cijelog sebe priložio – kazao je Bećir Vuković.
Kosta Radović je juče sahranjen na groblju kod Crkve Svetih Makaveja u podgoričkom naselju Tološi. Opelo je služio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa sveštenstvom.
A.ĆUKOVIĆ
Ponos porodiceO liku i djelu pjesnika, proznog pisca, najpouzdanijeg i najrevnosnijeg hroničara Pive, Koste Radovića nadohnuto su govorili njegove kolege po peru i bliski i dragi prijatelji: Perivoje Popović, Andrija Markuš, doc. dr Tripko Draganić, hadži Radovan Radović, Andrija Radulović, dr Momčilo Vuksanović, kao i mr Nikola Nenezić Čudesni.
- Ove prijateljske, tople riječi, čine me ponosnim. Kole se čitavog svog života borio za dobrotu – kazao je, nakon riječi zahvalnosti, između ostalog, Kostin sin Duško.
)){kind=small}
