Predstava „Don Kihot”, koprodukcijsko ostvarenje 32. „Barskog ljetopisa” i Gradskog pozorišta Podgorica, u režiji Andraša Urbana premijerno je izvedena na Ljetnjoj pozornici Doma kulture u Baru. Kao sopstveni autorski projekat Urban je iz Servantesovog romana uzeo tek srž i preslikao je u društveno političke okolnosti naše današnjice, upirući prstom u mnoge probleme od kojih se položaj žena u društvu ističe zahvaljujući kompletno ženskoj glumačkoj podjeli.
Iza 80 minuta punih energetskog naboja stoji dug i težak proces ali, kako kaže Urban, postignut je finalni oblik živog pozorišta koje djeluje sa svojim sredstvima na zdrav i iskren način.
– Publiku ne treba da dovodimo na dosadne i mrtve stvari, nego da pokažemo da pozorište može da se predstavlja i drugačije. Da shvatimo da je to medij koji je živ i koji govori iskrenije, koji se bavi onim problemima u kojima živimo a čak nas i zabavlja – istakao je Urban i naglasio da kada predstava govori o ženskim pravima, ona govori o čovjeku, i tome dokle smo spremni da idemo da bi promijenili svijet.
Urbanov „Don Kihot” tjera svakoga da se preispita, i duboko u sebi spozna jednog takvog idealistu koji prkosi stvarnosti. A u borbu sa vjetrenjačama, takoreći, krenula je i direktorica festivala „Barski ljetopis“ Ksenija Popović Ivanišević, onog trenutka kada je odlučila da pozove jednog ovako beskompromisnog reditelja i na festivalu kao producent postavi jedan alternativni, provokativni pozorišni komad. Ipak, kako kaže, publika je pokazala da je spremna, a stajaće ovacije idu u prilog tome.
– Mislim da je tema žena nešto o čemu slušamo toliko decenija i da smo po malo počeli da je ignorišemo. To je postalo vrlo opasno, jer žene i dalje žive u inferiornom položaju u odnosu na muškarce. Čini mi se da smo se dotakli mnogih aspekata te inferiornosti koja nam je nametnuta i na koju pristajemo, kojoj mi učimo naše kćeri i koju prosto propagiramo iz generacije u generaciju. Šovinizam ne propagiraju muškarci, već majke i sestre muškaraca. Imala sam čast i privilegiju da učestvujem u toj prvoj fazi cijelog procesa i da su neke stvari koje sam i ja izgovorila ušle u predstavu – rekla je ona i dodala da je bilo vrijeme da se sa „Barskog ljetopisa” ponudi malo eksplicitniji i direktniji angažman.
Još od svojih rediteljskih početaka Urban je rok i pank muziku spojio sa svojim pozorišnim izrazom, dajući mu tako ton pobune i direktne komunikacije sa publikom. Na scenu je postavio bubnjeve, klavir i sedam mikrofona što nagovještava glasan i jasan obračun sa vjetrenjačama, u ovom slučaju tradicijom, običajima, društvenim normama. Spektakularne songove koji čine polovinu predstave potpisuje kompozitorka Irena Popović Dragović, čiju muziku na sceni pored glumica izvode pijanistkinja Ana Vukazić i Milena Kankaraš na bubnjevima.
Urban, koji je sa autorkom teksta Vedranom Božinović odlučio da glumačka postavka bude isključivo ženska, uloge je povjerio crnogorskim glumicama Branki Femić Šćekić, Kristini Obradović, Branki Stanić, Jeleni Simić, Sanji Popović, Anđeliji Rondović i Vanji Jovićević. Za scenografiju predstave je zadužena Smiljka Šeparović Radonjić, a kostimi su djelo Line Leković.
D.S.

---