Predstavljanje knjige „Informbiro u Crnoj Gori”, publiciste Dragana Radevića, održano u prostorijama Polimskog muzeja u Beranama privuklo je pažnju mnogobrojne publike. A da se radi o interesantnom djelu koje dočarava brojne nepoznanice iz poslijeratne istorije bivše Jugoslavije u svojoj besjedni potvrdio je prof. dr Dragomir Kićović, rekavši da je ova knjiga potresno svjedočanstvo o godinama ćutanja i golootočkim stradalnicima.

– Ima godina koje su biljeg i opomena u jednom društvu. Tako, 1948. godina predstavlja onu za koju kažemo: Ne ponovila se! Utemeljenje za ovaj iskaz nalazimo i u novoj knjizi Dragana Radevića „Informbiro u Crnoj Gori”, autora koji je znalački „razgolitio” Goli otok i sve ono što se događalo uoči i oko njega. Ovo je knjiga o „četrdesetosmašima”, njihovim sudbinama, o idejama i bezidejnosti, o ideologiji, revoluciji i rezoluciji – naglasio je Kićović.

On je kazao da ovu knjigu treba iščitavati i na osnovu nje donositi određene zaključke o nama i našim sudbinama.

– Ova knjiga je danas otškrinuta vrata srpske istorijske istine širimice otvorila, pokazujući istoriju naše uzaludnosti. Danas je ova knjiga po svemu knjiga – knjiga koju treba iščitavati, vraćajući joj se više puta, nositi je sa sobom i u sebi, tražiti sebe u njoj i naći se u njenom sadržaju. Radević slikovito govori o tim stabilnim ljudima koji su bili u dilemi između lanaca i slobode – istako je Kićović.

O sistemu i vremenima o kojima piše Radevića govorio je i profesor istorije Goran Kiković, ističući da priča o Informbirou u Crnoj Gori nikada nije u potpunosti i do kraja ispričana. On je kazao da se u ovoj knjizi nalazi i spisak od 3.999 imena zatočenika na Golom otoku, kao i spisak od 150 žena koje su boravile na ovom ostrvu. Naveo je da upravo ti statistički podaci ukazuju koliko je ljudi stradalo samo zato što je iskazalo simpatije prema velikoj Rusiji.

– Podaci ukazuju da je po pitanju Informbiro zvanično osuđeno 55.663 lica. No golootočko vrijeme karakteriše ne samo robija na Golom otoku, već jedan čitav sistem represije nad narodom, a koji je izražen kultom ličnosti vođe, nezakonitošću, samovoljom i zloupotrebom vlasti, koja je bila zasnovana na održavanju straha, sile i špijunaže, teškom radu u logorima, hrani do granice biološkog opstanka. Uz ovo, psihička tortura i neizvjesnost kao i doživljaj bezizlaznosti, beznađa i straha, nesigurnosti, biće danonoćni pratilac preko pedeset godina svakog mučenika koji je robijao, što je zavisilo od istrage nadležnih organa u mjestu hapšenja i zatvaranja, tj. od nadležne Udbe i od ubjeđenja islednika na Golom otoku, da li je kažnjenik „revidirao stav”, što je značilo da je prihvatio „doživotnu krivicu”. O tim surovim dešavanjima govori knjiga Dragana Radevića – naglasio je Kiković.

Organizator promocije je Centar za kulturu, dok je program vodila Gorica Ćulafić.

Autor knjige Dragan Radević je na kraju programa kazao da je njegov motiv za pisanje ovakvog djela bio da se objelodani istina, ali i da se zlo, poput onoga koje se desilo na Golom otoku, ne ponovi.

D.J.

---

Religiozna dimenzija
Govoreći o Radevićevoj knjizi, episkop Eparhije budimljansko-nikšićki Joanikije je kazao da je Informbiro veoma složen problem i da ima svoju i religioznu dimenziju.

– Goli otok i dalje ostaje velika enigma. On se može posmatrati i kao srpsko-srpski sukob, s obzirom koliko je Srba stradalo po pitanju Informbiroa. Ali, on ima i religoznu dimenziju, jer niko od ljudi koji su hapšeni i zatvarani i koji su pretrpjeli takve muke i poniženja, nije promijenio svoje osjećanje prema Rusiji. To je bila prosto vjera u Rusiju i ljubav prema ruskoj braći. To je ta religijska povezanost sa velikom zemljom. Uostalom da nije bilo komunizma u Rusiji on nikada ne bi ni došao na naše prostore – rekao je vladika Joanikije.