Knjige „Zločin u Velici 28. jula 1944. godine”, i „ Genocid u Pivi 1943. godine” istoričara dr Vasilja Jovovića, predstavljene su čitalačkoj publici u Društvu crnogorsko–ruskog prijateljstva „Sv. Đorđe” u Nikšiću. Obje govore o stravičnim zločinima u Velici i Pivi, o kojima se do prije dvadesetak godina uopšte nije ni govorilo, a kamoli da su istraživani. Velika i Piva tokom Drugog svjetskog rata dale su veliki danak u krvi svog nedužnog, civilnog stanovništva – djece, žena i staraca koji su surovo pobijeni od strane okupatora i domaćih izdajnika.
– Vrijedne knjige koje predstavljaju veliki doprinos našoj kulturi sjećanja, ali i našoj istorografiji uopšte. Ove knjige se bave i predstavljaju zaista sveobuhvatan opis dva genocidna zločina. Genocid u Pivi maja i juna 1943. koji je izvela njemačko-italijansko-bugarsko-hrvatska vojska u okviru operacije „Švarc”, gdje je prema nepotpunim istraživanjima u dvije-tri nedjelje stradalo više od 1.300 civila. Time se naša istoriografija i naša država nijesu bavile uopšte, već entuzijasti, istraživači, poput Mila Cicmila. Bilo je i drugih, ali ovo je prvi ozbiljniji poduhvat, sa ciframa, imenima, prezimenima. U pitanju je istinski istraživački rad – rekao je dr Budimir Aleksić.
Kako se država, pa ma kako se ona zvala, prethodnik 70 i više godina odnosila prema svojim žrtvama upravo su primjer Velika i Piva. Aleksić je istakao da imamo institucije, poput Istorijskog instituta Crne Gore, CANU, Odsjeka za istoriju Filozofskog fakulteta, koje plaćaju građani – potomci i srodnici tih žrtava, a koje se ne bave istraživanjima zločin, ali ni drugim zločinima za vrijeme minulih ratova. Umjesto toga, kazao je Aleksić, naši zvaničnici „plaču na tuđim grobljima”.
– Genocid je to bio u Pivi i Velici, gdje su ubijeni žene, djeca i starci, gdje je postojala namjera, jasna i unaprijed pripremljena, da se čitav jedan narod istrijebi, kao što je to bilo u NDH. Ovo je zaista prvorazredan istraživački poduhvat, dr Jovović zaslužuje svako priznanje za ove dvije vrijedne knjige – zaključio je Aleksić.
Direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić Mišina govorio je o namjeri te ustanove da istražuje i publikuje podatke o stratištima srpskog naroda od 1912-1999. godine. Na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Istraživanja će se oslanjati na nauku, odnosno na tačne i provjerene podatke o žrtvama a ne na osnovu priča.
– Dogovarali smo se da se finansira odlazak u Frajbur u njemački vojni arhiv, da nađemo njemačka dokumenta o Velici, fotografije, pa da za sledeću godinu pripremimo jednu proširenu knjigu koja bi na neki način bila naš poklon za podsjećanje – najavio je on.
Muzej će se u narednom periodu pozabaviti i partizanskim zločinima i onima koje su za vrijeme rata pobili partizani, a istraživač na tom projektu takođe će biti dr Jovović. kako je rekao Đurić Mišina, neophodno je da se otvore vrata državnih tajnih službi, posebno crnogorske, iza kojih još niko od istraživača nije zavirio.
Autor knjiga je govorio ponaosob i o Pivi i Velici, njihovoj istoriji, a posebno periodu Drugog svjetskog rata. Za rad o Velici, gdje je po sadašnjim podacima pobijeno oko 520 nevinih ljudi, kazao je on, dosta mu je pomogao novinar Gojko Knežević, inače Veličanin koji je dao veliki doprinos da se taj surovi zločin ne zaboravi.
Gost večeri bio je guslar Goran Perović Cuca, koji je otpjevao pjesmu o Jaglici Pivskoj, koja je kao i ostale nevine žrtve Pive i Velike, zajedno sa jasenovačkim i prebilovačkim, pribrana liku svetih. B.B.

---

Zajedničkim snagama do istine za nezaborav
Knjige dr Jovovića, uz blagoslov episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija, izdali su Institut za srpsku kulturu Nikšić, Muzej žrtava genocida Beograd i Odbor za Jasenovac Srpske pravoslavne crkve. One su prvenstveno bile objavljene kao studije u Godišnjaku za istraživanja genocida koji izdaje Muzej žrtava genocida, ali zbog velikog interesovaa odlučeno je da i na ovakav način budu publikovane. Dr Jovović je istakao da su Eparhija budimljansko-nikšićka, Muzej i Institut za srpsku kulturu potpisali protokol o saradnji koji predviđa istraživanja svih zločina tokom Drugog svjetskog rata i kasnije, s ciljem da se oni rasvijetle i predstave javnosti.



”Genocid je to bio u Pivi i Velici, gdje su ubijeni žene, djeca i starci, gdje je postojala namjera, jasna i unaprijed pripremljena, da se čitav jedan narod istrijebi