Ako je roman matura literature, kako je tvrdio pjesnik Dušan Matić, onda se od romanopisca očekuje pripovjedačka i misaona sinteza, životna zrelost i relevantno stvarnosno iskustvo. Svojim čudesnim romanom „Talik”
Sava Radulović je odbranila svoju romanesknu ambiciju i svoje šire kreativne mogućnosti, naveo je u recenziji romana prof. dr
Ratko Božović. Radulovićeva je pjesnikinja iz Nikšića, i to kako Božović smatra, nadmoćnog pjesničkog dara, istinska poetesa koja će tek sagraditi svoj pjesnički Olimp. Romanom „Talik” razuvjerila ga je da joj ne pripada isključivo poezija kao kraljica književnosti.
– Ponovo me je najprijatnije iznenadila čistotom svoje produbljene misli, neobičnim duhom i gotovo zaboravljenim osjećanjem gordosti. I koga ovaj roman ne ozari i ne uznemiri, moraće razmišljati o tome da se nije već zarobio vulgarnostima svakodnevlja, naveo je Božović u recenziji koju je na promociji romana u Nikšiću počitao
Radoje Mijušković.
Tekst romana, istakao je Božović, sa stanovišta emancipovane čitalačke recepcije, kipi od subjektivne uvjerljivosti, proživljene osjećajnosti, lucidne dosjetljivosti, ironijsko-humornog dijaloga, produbljene sentencioznosti, kultivisane pismenosti, suptilnih intimnih stanja, ljubavnih tjeskoba, ali i ljubavnih i romantičnih čarolija, empatije i moralne inteligencije. U nekim dijelovima autorka otkriva tajnu ženskog bića i ljubavne dileme, a posebno, navodi Božović, moralni problem postojanja.
– Ljepotu i sanjanog, i nedosanjanog svijeta prati čisto kao izvor autorkino ogledalo. Važno je i to što se autorki vjeruje i što je njen sugestivni narativ teško zaboraviti. Kreativnog čitaoca navešće i na temeljna preispitivanja vlastite skale vrijednosti. To je dovoljno da se djelo Save Radulović sa povjerenjem prihvati i zavoli, naveo je Božović u recenziji. U pokušaju opisivanja svijeta autorka se, kazao je novinar
Vanja Kovačević, vraća sebi, svojim unutrašnjim svjetovima, shvatajući da je suština čovjekovog života sadržana u stihovima „jednog rano preminulog pjesnika koji je napisao da nije najvažnije pronaći svoje mjesto u svijetu”, već svjetove u sebi. Na tom putovanju pokušava da pronađe sebe i spozna suštinu života, pri tom shvatajući da je sloboda vrhunska kategorija ljudskog postojanja, da se sa njom jedino može mjeriti ljubav, a bez ljubavi i slobode smo ništa.
Moderator promocije bila je novinar
Sonja Vujadinović, a odlomke iz romana čitali su
Nataša Lalatović i
Miloš Zvicer.
B.B.
U spomen preminuloj prijateljiciRadulovićeva je kazala da u svemu što stvaramo ima nas, ali da „Talik” nije autobiografski. Roman je posvetila
Jeleni, prijateljici koja je preminula prije tri godine, a kojoj je i pjesmu posvetila, i to „Taličnu pjesmu” koju je na promociji govorila u svom uvodnom obraćanju. Roman je, istakla je autorka, brzo napisan, ali je godinu bio u ladici jer je bila nesigurna i trebalo joj je nečije mišljenje. Da „Talik” možda može biti taličan zeleno svjetlo dali su joj upravo prof. dr Božović i Vanja Kovačević koji su ga prvi pročitali.
– S obzirom na to da me je poezija izbacila na literarnu površinu, zaplivala sam i sa prozom, pa ćemo vidjeti gdje će me odnijeti. Talik je za mene porodica, prijatelji, talik je nešto s čim se rodiš i ako to nosiš sa sobom, ako to imaš u džepu, ništa ti drugo nije važno, istakla je Radulovićeva. Zahvalna je, između ostalih, kaže ona, Srpskoj književnoj zadruzi koja je pomogla da „Talik” ugleda svjetlost dana, kao i umjetnici
Vasilisi Radojević čija fotografija krasi korice njenog prvog romana.
)){kind=small}
