Povodom Dana opštine Herceg Novi, u okviru programa „Novi horizonti – oktobarski dani 2019“, u Galeriji „Josip Bepo Benković”, otvoren izložba slika i crteža
Anđelka Arnautovića.
– Odabir termina za izložbu Arnautovićevih radova, dovoljno govori o značaju i veličini ove izložbe koja je među brojnim dešavanjima zauzela posebno mjesto – istakla je pozdravljajući goste i publiku
Slavica Božović, direktorka JU Muzej i galerija Herceg Novi.
Autor je na, žalost, uprkos velikoj želji da se ponovo susretne sa hercegnovskom publikom, bio spriječen da doputuje, ali je na koricama kataloga ispisana njegova poruka.
„Živio sam 50 godina u Novom i imao sam brod sa kojim sam plovio tako da sam od svitanja do mraka bio na pučini i pomno posmatrao da bih zapamtio najljepše stvari koje je Bog stvorio”, poručio je novskoj publici poznati slikar.
Sudeći po motivima Arnautovićevih djela, ali i prema riječima slikara i scenografa
Zorana Jokića, koji je izložbu, otvorio, dvije od tih najljepših stvari za mjetnika su more i žene. Te teme su istakao je Jokić same po sebi nepredvidive.
– To upravo i čini neku draž i ljepotu. More koje je uzburkano, nepredvidivo... Tu su naslikane i ribe, i vrše, i ribari, i sve je to jako lijepo ali nije glavna tema, jer u trenutku velike drame nije tu samo ribar koji vadi ribu. Tu je još neko ko hoće ribu, galeb ili u daljini neki brod koji opet ima neki svoj život⌠A žene, koliko god da ih kiti one su uvijek nekako nezadovoljne. Prije svega nisu dovoljno lijepe, a prilijepe su. Tako je i na Arnautovićevim slikama. Ali uvijek ima neki prozor, neki pogled dalje i to sve čini nekako optimističnim. Kad gledam Anđelkove slike sve mi liči na pisca kome je dosadilo da piše pa je uzeo slikarsko platno i četkicu i riješio da to naslika – rekao je Jokić.
Otvaranju izložbe prisustvovala je autorova ćerka
Lidija Arnautović, koja je rekla da je presrećna što je poslije toliko godina ponovo u Herceg Novom i ovakvim povodom. Izrazila je zahvalnost organizatorima izložbe i svima koji su dolaskom podržali njenog oca i njegovo stvaralaštvo.
Premda likovnoj javnosti djelo Anđelka Arnautovića ne treba posebno prestavljati, kako je tačno ustvrdila
Slavica Božović navodeći da je on kao dugogodišnji stanovnik Novog, ali i dobitnik brojnih nagrada za svoje stvaralaštvo odavno stekao svoje mjesto pod slikarskim nebom i na listi međunarodno poznatih autora, odabrali smo da iz kataloga koji prati izložbu prenesemo nekoliko ocjena istoričara umjetnosti i likovnih kritičara.
Izložbu slika i crteža Anđelka Arnautovića možete pogledati u oba izložbena prostora gradske galerije narednih desetak dana.
K.M.
Bure i nasukane barke - dramatična vizija životaBure i nasukane barke - dramatična vizija života
– Naizgled jednostavna motivska orjentisanost (more i žene) nosi u sebi dublju i sadržajniju dimenziju umjetnikovog najličnijeg doživljaja svijeta. Tako nam prizori morskih bura, napuštenih i nasukanih barki, usamljenih ribara na pučini, postaju bliska vizija dramatične istine samog života – zapisala je istoričarka umjetnosti
Milica Radulović.
Istoričarka umjetnosti
Nataša Nikčević skreće pažnju posmatrača na fantastične oblike školji koje autor slika i njima i cvijećem zaogrće ženske figure. Nikčević podsjeća da Arnautović od sveg cvijeća najviše voli ružu. Sam međutim dodaje da je i na ružu naišao đavo, pa metnuo trnje. S druge strane žena, prema autorovim riječima, premda ništa nije savršeno, ostaje simbol ljepote i na slikama zamjenjuje ružu.
)){kind=small}
