Odgovor na pitanje, dokle pogled nas sa brdovitog Balkana seže u Evropi, i ka Evropi, i čime je zamućen, preksinoć su u velikoj sali KIC „Budo Tomović” pokušali da daju glumci
Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i
Aleksandar Gavranić. Izveli su predstavu „Dokle pogled seže”, produkciju cetinjskog Kraljevskog pozorišta „Zetski dom”, koji je u Podgorici gostovao na poziv Gradskog pozorišta. Predstava je višestruko nagrađivani autorski projekat reditelja
Arpada Šilinga, u kome se bavi, kako navodi kritika, gorućim problemima ne samo u Crnoj Gori, već Balkana, pa i nekih zemalja koje su odavno u Evropi.
Nakon izvođenja glumci
Aleksandar Gavranić i
Dejan Đonović bili su zadovoljni reakcijom publike, jer komad nijesu igrali od aprila. S predstavom su već gostovali u Podgorici, kao i drugim gradovima regiona, pa i Parizu, Rimu, Budimpešti, i svugdje su reakcije bile slične i pozitivne. „Publika nam je dala jednu finu energiju”, kaže Gavranić, na što se Đonović nadovezuje: „S jednom laganom probom povratili smo predstavu, jer je ona vrlo čvrsto rađena i to je jedan od njenih kvaliteta. Naravno, bolje je kada se češće igra, jer je to dodatna motivacija za glumce”. Nadaju se da će je igrati u još nekim crnogorskim gradovima, i da će kao i dosad biti pozitivne reakcije na tekst, režiju, muziku i njihovu glumačku igru.
Na pitanje dokle po njima pogled seže, a s obzirom na generacijsku razliku, Gavranić odgovara:
– Iako je moja i Dejova generacijska vizura različita, nije to pretjerano drugačije. Dokle pogled seže? Ne znam, poprilično je mutno, prilično slabo se vidi, ne dobacuje pogled predaleko – kaže Gavranić, dodajući da problemi nijesu samo naši već regionalni. A Đonović, pola u šali, kaže da to zavisi od toga kroz koji medijum gledate, a ne od godina.
– Ovo je predstava koja stiže svuda, i ako je stigla u srca Francuza i Italijana, i oduševila ih, onda možete da zamislite kako ovdje može da se primi, samo što mi moramo da uključimo ne samo srce, već i glavu – kaže Đonović.
Dramaturški tim predstave čine
Bence Biro i
Kata Đarmati, asistent reditelja je
Mirko Radonjić, a muziku potpisuje
Nina Perović. Ž.J.
Sanjari koji ne ostvaruju snoveGlumci u predstavi koriste lična imena, mada je očigledno da se ne mogu poistovijetiti ni sa jednim od likova. Njih osmoro igraju 25 različitih karaktera - od radnika do ministra. Svi do jednog su kompleksni likovi, ispunjeni nadama i strahovima. Oni sanjare i kroje planove, iako nijesu sposobni da procijene što je realnost, što iako je tragično, nosi u sebi i klicu humora na koju je publika preksinoć reagovala. Likovi, dodaje kritika, ne mogu da stanu na svoje noge i zbog toga svi očekuju nešto od drugoga, pomoć ili rješenje, a na kraju, ipak, ostaju sami sa svojim patnjama. Izuzetno jako mogu i da se smiju i da plaču, samo što djelujući ne čine ništa: nijesu u stanju da donesu prave odluku, piše kritika.