Gost Akademske tribine održane sinoć u Plavoj sali „Srpske kuće” u Podgorici bio je akademik Svetislav Božić.
Jedan od najznačajnijih savremenih kompozitora srpske duhovne muzike zasnovane na pravoslavnoj tradiciji i vizantijskom kulturološkom kodu, govorio je publici na temu „Duhovni aspekt u muzici”.
Najprije je urednik Akademske tribine Budimir Dubak je kazao da je Božić, akademik SANU, najveći živi srpski kompozitor čiji opus broji preko 220 kompozicija različitih žanrova. Prepoznatljiv je po kompozicijama duhovnih dimenzija koje su inspirisane pravoslavnom duhovnom dimenzijom i stihovima naših najvećih pjesnika, naglasio je Dubak.
Kreativno polje stvaraoca u najvećem broju slučajeva otkriva iskonsku vezu nadvišenog centra u čijem polju počivaju izvorišta i obdarenog primaoca, koji se napaja sa tih izvorišta, kazao je Božić. Ta veza je simbol monoteističkog Tvorca sa Stvoriteljom svijeta, objasnio je on.
Velika tonska umjetnost je, barem do sada, počivala na idealnom balansu monoteističkog ustrojstva u čijem središtu je Bog Tvorac, a na horizontu je obdareni pojedinac, koji je slobodan da centralnom vrhuncu priključuje svoje domašaje, iskustva...
– Kod velikog kompozitora, u njihovoj svetovnoj tonskoj slici svijeta, koja može biti i paganski eruptivna, mnogobožačka, svetkovina artikulisane ruralnosti i neobuzdane sirovosti, uvijek se pojavljuje jedan duhovni mikro-lajtmotivski obrazac, koje svemu jarosnom postavlja mjeru. To ne moraju biti polja konvencionalne i citatne matrice preuzimana iz liturgijeske duhovne prakse. Signali takve duhovnosti mogu da budu izraženi vanrednim kolorističnim, ritmičkim, melodijskim potezima istinskih majstora u čijem biću djeluje svijet obožene, monoteističke duhovnosti. jednom riječju, istinski umjetnici ne dopuštaju da se njihov svijet rokerizuje do krajnjih mjera i da se njihova tonska slika ne ozveri toliko da zakloni Tvorca i sve ljudsko od njegove milosti – istakao je akademik. Tonska slika svijeta nije ništa bolja nego slika minulih vremena, već je u „mnogo čemu siromašnija, nehumanija, primitivnija, diletantskija”, kazao je on. Ipak, ta slika danas nije u svemu beživotna i zatamnjena. I duboka duhovnost može biti, kako je naglasio Božić, utisnuta u veoma moderna sazvučja, „da pokreće najmodernije procese u svijetu muzičke umjetnosti”.
– Muzika je čedo molitvenosti i stoga je ona tako bliska srcu i duši čovjekovoj. Istinska muzika, dihovnošću pokrenuta, kao i molitvena, nikad ne prestaje. To je dvojac bez koga nema kreativnog i slovesnog života – poručio je akademik Božić.
Na kraju je publika imala priliku da čuje nekoliko kompozicija akademika Svetislava Božića. Prvi među njima bio je fragment iz kompozicije „Serbija”, inspirisana istoimenom poemom Miloša Crnjanskog, za kojeg je Božić rekao da ga je doživio kao velikog liturgijskog pjesnika čije djelo pobuđuje osjećanja pripadnika svih konfesija.
S.Ć.

---