U Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti promovisane su knjige „Mihailo Lalić, prutom po vodi (ljetopis knjige)“ i „Književna sudnica Mihaila Lalića (autokritika revolucije)“ autorke mr
Zore Jestrović. Publici, akademicima i autorki najprije se obratio akademik
Niko Martinović, koji je podsjetio da je prvo izdanje knjige „Mihailo Lalić, Prutom po vodi” publikovano 1972. godine u Novom Sadu.
Akademik
Nenad Vuković kazao je da je izdanje koje promoviše CANU prvo te vrste u lalićologiji i predstavlja veliku čast izdavaču i priređivaču.
– Ova knjiga predstavlja literarno svjedočanstvo društvenih zbivanja tokom posljednje tri decenije i ispovijest stvaralačkog subjekta o dubokoj krizi morala u koju je zapalo društvo čiji razvoj nije tekao u skladu sa revolucionarnim opredeljenjem i očekivanjima – kazao je Vuković.
Vuković dalje navodi da knjiga autorke Zore Jestrović temelji se na tome da književno djelo Mihaila Lalića predstavlja specifičnu literarnu građevinu u čije temelje je utkana tragična istorija Crne Gore i njenog čovjeka.
– Naglašava se i to da bi Lalićevo stvaralaštvo trebalo posmatrati kroz tri vremenske i poetološke faze, koje se na određenim nivoima razlikuju. Te tri faze vremenski su neujednačene i trajale su od 1935. do 1992. godine – naveo je Vuković.
Akademik
Radomir V. Ivanović smatra da nakon višedecenijskih potvrda, provjera, osporavanja i odmjeravanja osnovnih premisa lalićologije, a posljednjih godina i antilalićologije, jasno da je Mihailo Lalić je svoja iskustva sumirao u epilogu fragmentalne proze.
– Postaje jasno da se pisac između pesimističke i optimističke vizije života konačno na kraju opredijelio za stoičku. Poslije šest decenija bavljenja Lalićevim djelom, htio bih reći da je to pisac koji se sa lakoćom koristio najvažnijim rezultatima grčke estetike. Lalić je prošao tri faze stvaralačke metamorfoze, odnosno afirmativnu, preispitivačku i autokritičku – kazao je Ivanović.
Ivanović naglašava i da je Lalić najkritičkiji pisac na ovim prostorima.
– Lalić je bio svjestan nesavršenosti svijeta i znao je da nema te revolucije koja je ostvarila svoje ideale. Po mom mišljenju, Lalić je posle Marka Miljanova najveći etičar na ovim prostorima – poručio je Ivanović.
Autorka djela „Književna sudnica Mihaila Lalića (autokritika revolucije)“ mr Zora Jestrović, poručila je da se 25 godina bavi djelom Mihaila Lalića.
– Svjesni smo činjenice da je Lalić umro 1992. godine u punom radnom zanosu. Toliko je razmišljao o smrti i bojao se teške smrti i bolovanja, ali imao je sreću da umre kao pravednik kao što se i u toku svog života borio za istinu pravdu i slobodu – naglašava Jestrović.
Ona je navela da su mnogi kritičari nakon Lalićeve smrti smatrali da je vrijeme ovog pisca prošlo i da bi trebalo staviti tačku na njegovo djelo.
– Crna Gora ne može bez Lalića, jer je njegovo djelo upisano u istoriju ovog naroda i dvadeseti vijek naše države obilježen je njegovim djelom. Smatram da je Lalić zajedno sa Petrom II Petrovićem Njegošem literarni sinonim Crne Gore kako na unutrašnjem planu tako i na svim južnoslovenskim prostorima. Lalićevo djelo osvijetlilo je lice revolucije i njegovo djelo se nikad ne završava – zaključila je Jestrović.
M.D.S.
)){kind=small}
