Slikanje, crtanje, pisanje molitvi stilizovanim slovima, ali i mirenje zavađenih, to je svakodnevica 71- godišnjeg umjetnika Dragoljuba- Davida Stankovića, koji u Boki kotorskoj živi više od deset godina. Njegova kolekcija molitvi-crteža broji oko 500 primjeraka, a najnoviji ciklus koji radi su portreti rimskih careva (Dioklecijan, Neron, Aleksandar Makedonski...). Poseban opus, kaže, posvetiće Nikoli Tesli, geniju koga obožava, kao i Njegoša, čiji su portreti veoma traženi i brzo mu prođu. Trenutno boravi u Italiji, u mjestu Rora, ispod Alpa, na 950 metara nadmorske visine, blizu San Đovani Lucerna, gdje su mu domaćini prijatelji, mladi slikarski i bračni par - Sergej Bolovin i Klaudija Bekato, u svojoj kući sa kamenom furunom (Casa con Forno), nedavno priredili malu izložbu. Rora je prije 250 godina bila francuska enklava, ali su se njeni žitelji danas stopili sa starosjediocima. Dragoljub se tamo već nekoliko puta predstavlja svojim radovima.
–Sprijateljili smo se dok su Klaudija i Sergej bili naši gosti u Domu umjetnika „Art Centar Duklja“ u bivšoj „Jugooceaniji“ u Kotoru, i od tada sam redovni gost u njihovoj kući, u kojoj se okupljaju umjetnici, pisci, muzičari, filozofi iz svijeta. Od 2016. godine bio sam već sedam puta kod njih, a sada je otvorena moja četvrta izložba i pripremam još jednu, koja će se zvati „Evropski mostovi“, a u Rori će biti otvorena početkom iduće godine. Ideja je da naslikam po jedan most iz moje rodne Makedonije (Kameni – Dušanov most), iz Crne Gore (Rijeka Crnojevića), iz Bosne (Višegradski), Milanski most i most u Pragu, ali uradiću samo tri slike, na kojima ću iskombinovati dijelove svih ovih mostova. Visoki most na ovoj slici predstavlja most koji je gradio paša Bajazit - volim istoriju, ali viđenu kroz moju prizmu. Istorija je toliko „filovana“, svi pobjednici tumače je onako kako im odgovara i zato ja figurativno gledam mjesto, planine, mostove, ne gledam ono što može da se falsifikuje, objašnjava slikar.Rođen je u Skoplju, otac Crnogorac, majka Jevrejka. Iako su mu roditelji sugerisali stomatologiju, upisao je Srednju umjetničku školu u Skoplju, a onda se desio zemljotres 1963. godine, te je petogodišnje školovanje nastavio u Zagrebu, produžio u Splitu, i diplomu uzeo u Skoplju. Zatim je u Moskvi diplomirao Međunarodno pravo, paralelno studirajući i na Akademiji za grafiku (Poligrafičeskij institut). Po dolasku u Crnu Goru selio se iz mjesta u mjesto, nakon godinu dana u Baru, doselio je na Mirac, odatle u Lepetane, pa Stoliv, Kotor, Perast, Bijela, Herceg Novi, Prčanj... Adresa Muo je njegovo 27. mjesto boravka u Crnoj Gori. Član je Saveza umjetnika Uneska od 1981. godine. Često ga zovu da izlaže u Pekingu, u Berlinu, Londonu, Njujorku, Vašingtonu, ima mnoga poznanstva po Evropi, Rusiji, Kini, Japanu, Južnoj Koreji, te svoje prijatelje poziva da dođu u Boku Kotorsku, da ovdje realizuju svoje ideje. Stanković se uspješno bavi pravom, koliko i umjetnošću.
–Živim život pravog umjetnika, volim to, a pored slikanja, bavim se i pravom – pomažem ljudima, mirim posvađane, volim i to. Ovog ljeta dolazili su mi mnogi ljudi, Kinezi, Irci, Amerikanci, Rusi,Ukrajinci, Njemci, Englezi, Šveđani, Holanđani, Španci...pošto govorim italijanski, francuski, engleski, španski, lako uspostavim komunikaciju, ugostim ih, naslikam im nešto...Nije stvar da samo slikaš, nego i da umiješ da prodaš svoj rad, a ne da poniziš sebe. Umjetnik treba da zna da cijeni sebe. Život je tako kratak, a ljudi ga unište svojom sujetom, kaže iskusni umjetnik. Ima mnogo ljudi koji su završili škole, imaju diplome, ali ne rade u struci, jer nemaju praksu.
–Praksa je najvažnija stvar u životu – kada ne bih crtao svaki dan, ne bih imaotoliko radova, moje slike su po cijelom svijetu. Od umjetnosti može da se živi, zapravo, od primjenjene umjetnosti, koju sam završio u Skoplju. Ja sam grafičar, pisao sam slova, kao srednjoškolac sam zarađivao radeći firme, onda sam naučio sito-štampu, pa sam štampao razne majice, ambleme, bedževe, dok su moji vršnjaci skitali, ja sam radio i zarađivao. Danas primjenjujem i modernu tehnologiju – pravio sam portrete koristeći štampu digitalne fotografije, to zovem „foto-slikarstvo“.
M.D.P.

---

Po crtežu se slikar poznaje
-Moja preporuka je vrlo prosta – mora najprije da se puno radi, da mladi čovjek koji želi da slika, treba da zna da je crtež temelj slikarstva, da nauči da crta, bez crteža boja ne može dobro da stoji. Možeš da crtaš i četkicom, pokretima, ne mora to da bude tuš i pero. Ako je neki profesionalac, umjetnik, profesor, likovni kritičar, primijetio da dijete ima talenat, treba ga usmjeriti, reći roditeljima da im dijete ima dara, da obrate pažnju na to, ali da se ne zapuste drugi predmeti, da ne ide samo u jednom pravcu.


Samokritičan
–Ne pravim kompromise, radim samo ono što osjećam, čak i kada mi naruče sliku. Ne želim da tuđe misli upravljaju sa mnom kad je u pitanju porudžbina, to je velika životna filozofija - umjetnik koji stvara ne smije dozvoliti da se uznese da je on najbolji, ili da sebe omalovažava- mora da bude samokritičan, ali realan. Nekoj slici vraćam se po nekoliko puta, dorađujem, mijenjam, dok ne bude onako kako želim. Moja inspiracija su uvijek čovjek i priroda. Sve što slikam i crtam izvlačim iz glave- ova brda i planine, brodove, vode, ljude i pejzaže...nije važno gdje sam, kaže Dragoljub.