Ciklus ulja na platnu „Uvijek drugi znaci” akademska slikarka
Kristina Ristić iz Beograda ne tako davno predstavila je Kotoranima u Gradskoj galeriji. Postavku je činilo 30 ulja na platnu, u stilu istorijskog kolorističkog ekspresionizma, a izložba je bila veoma zapažena i dobro primljena. „Imaginarna mjesta, putanje, prizori zasnovani na činjenicama iz okruženja, formulisane su kao znaci, svojevrsne interpretacije određenih intimnih stanja, kolektivnih sjećanja ili ličnih doživljaja opštepoznatih događaja... Prikriveni humor i (auto)ironija pokazali su se kao oprobani odbrambeni mehanizam, prije nego smjernica za iščitavanje mogućih značenja”, ocijenila je istoričarka umjetnosti
Sanja Todosijević. Kroz spektar boja i kontrasta, uz energični potez, u kombinaciji linije i površine, linije i oblika, gdje važnu ulogu ima crtež, umjetnica je dočarala i pozitivne i negativne životne situacije, a to je ono što je zanima u samoj slici. Ovaj ciklus nastao je posljednje dvije-tri godine. Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na odsjeku slikarstvo kod profesora
Radomira Reljića, završila specijalističke studije na Likovnoj akademiji u Atini 2008. godine u klasi profesora
Hronisa Bocoglua. Njeni radovi se nalaze u međunarodnim muzejima, privatnim kolekcijama i kolekcijama ustanova kulture.
â˘
Neki od „znakova” kojima se bavite nose nazive „Strašilo”, „Izvor”, Osmatračnica”, „Uz put”, „Trube”, „Crvena bašta”, „Bušni”, „Zalivanje bunkera”, „Dobra vijest”... Što Vas je inspirisalo za ove vizuelne obrasce?– Zapravo su prije svega različiti prizori, ne samo znaci, već razne neke situacije koje doživljavamo, svako naravno drugačije, pa sam probala da to transponujem u boju i oblike, više taj neki doživljaj situacije, prizora. Na kraju, to se ipak svede na znak. Meni je bilo bitno da to bude apsolutno prepoznatljivo. Negdje naziva ima, negdje nema, ali važnije mi je bilo da stvorim atmosferu koja nastaje u nekim situacijama života, i ličnim i društvenim.
â˘
Imate li svoj atelje i jeste li zadovoljni svojim statusom?– Kod kuće imam svoj prostor za rad, a istovremeno radim u Srednjoj dizajnerskoj školi u Beogradu, koja od nedavno ima umjetnički smjer. Nisam ni mislila da je moguće baš apsolutno samostalno živjeti od umjetnosti, ali jesam zadovoljna. Radim ono što volim.
â˘
Izlagali ste u Austriji, Njemačkoj, Grčkoj, Francuskoj, Kini... Možemo li se porediti s tim galerijama?– Izlagala sam na kolektivnim izložbama. U Pekingu je 2012. godine bilo zanimljivo, bila sam na otvaranju velikog međunarodnog bijenala, možda ne tako vidljivog u Evropi, jer to je drugi svijet, ali tako božanstvena umjetnost. Najviše su zastupljeni kineski savremeni umjetnici, to su sve ogromni formati, sve savršeni i u tehnici i u idejama, zaista fascinantno. To je jedna ogromna moderno-tradicionalna zgrada, Nacionalni muzej Kine, izuzetno interesantan prostor, za mene otkriće, jer ranije nikada nisam imala priliku da to doživim i da sretnem ljude iz cijelog svijeta. Kinezi su fantastični umjetnici, i one njihove tradicionalne tehnike koje svi znamo. Ima realizma dosta, ali su te realne predstave stilizovane na neki način, a to su danas mnogo ozbiljni umjetnici koji stvaraju na ogromnim formatima. To je monumentalno, slike su ogromne, visoke po šest, sedam metara.
â˘
Šta znači umjetniku kada izlaže u takvim velikim prostorima?– Upoznala sam razne i divne umjetnike iz svijeta. Zanimljivo je uporediti sebe sa drugima, podijeliti iskustvo, stvarno različito, a opet, problemi su uvijek isti, ipak smo svi u istom poslu, sa istim životnim pitanjima, gdje god da smo.â˘â˘
â˘
Koji su to zajednički problemi umjetnika u svijetu?– To su sami problemi u radu, likovni problemi, svi se manje-više susrećemo sa istim pitanjima. Pitanje kako plasirati sliku takođe nam je zajedničko, jer život umjetnika ima sličnosti svuda. M.D. P
Mladi neka rade ono što voleâ˘
Šta najčešće kažete svojim učenicima?– Kažem im da rade ono što zaista vole, šta god da je, da ne brinu da li će preživjeti, najvažnije je da to vole. Jako mi je interesantno to iskustvo, već sedam godina radim u školi, prije toga sam bila samostalni umjetnik. Divni su mi đaci, vrlo je inspirativan posao. Istina, zahtijeva dosta energije i vremena i onda je to nekako stalna borba za moje vrijeme za slikanje i vrijeme za školsku učionicu, ali sve se stiže.
)){kind=small}
