Skup posvećen
Borislavu Pekiću, koji je CANU organizovala povodom 90 godina od od rođenja jednog od najvećih srpskih pisaca 20. vijeka, okupio je juče u Crnogorskoj akademiji impozantan broj učesnika iz Crne Gore i Srbije, kao i regiona.
Akademik
Nenad Vuković je poručio u ime Organizacionog odbora naučnog skupa da je borba simobilički obojila Pekićev život i djelo, te da mu je „dumovanje u zatvorskoj ćeliji pomoglo da stvori ideje temeljne za buduća velika književna djela”.
Predsjednik CANU
Dragan Vukčević je, između ostalog, naglasio da su se u Pekiću „uravnotežavali dar pjevanja i dar mišljenja”. Pekić je shvatao da je ljudski rod zarobljen mitom, a svoju misiju pisca vidio je upravo „u razaranju mitova o stvarnosti, napretku, književnosti, piscu, čitaocu”.
Prof.
Nebojša J. Lazić naglasio je da je sedmotomno djelo „Zlatno runo” najbolje Pekićevo djelo, „koje od kada je nastalo izaziva strahopoštovanje”. To je prije svega tekst o čovjeku kao vrsti, u kojem Pekić mitološko i istorijsko saznanje tematski, poetički, i kompozicijski koristi da na osnovu prošlosti progovori o sadašnjosti i budućnoosti. Pekić je pokazao da je ideologija, kao plod zarobljavanja istorije u čovjeku, najveća prijetnja čovječanstvu, zaključio je Lazić.
Akademik
Tonko Maroević je kazao da u romanu „Kako upokojiti vampira” (njemu najomiljenijoj Pekićevoj knjizi), veliki pisac oštro analizira čovjekovo ponašanje u graničnim situacijama. Ne krijući da je fasciniran Pekićevom metodom pisanja, jezikom i upotrebom vremena u svojim djelima, Maroević je, između ostalog, kazao da je „bez sumnje zatvorsko iskustvo najdominantnije za ovog pisca i njegovo književno iskustvo”.
Polazeći od romana „Hodočašće Arsenija Njegovana” kazao je prof. dr
Milorad Jevrić, Pekić je pokazao svoje intelektualne sposobnosti i proročanski najavio događaje poput velikih društvenih lomova i migracija. Jevrić je istakao ironiju kao dominantan pekićevski postupak tvorenja književnog djela, naglašavajući da se Pekić „svestrano osvrće na našu prošlost i kroz svoje romane, iako je umro 1992, ukazuje na pogubnost naših narcizama malih razlika”.
Pekić je bio jedinstven po tome što nije mario za želje čitalaca, naglasio je pisac
Aleksandar Gatalica. Pišući rečenice koje su same po sebi književno djelo, poput kratke priče, kako je istakao Gatalica, on je iziskivao od čitaoca koncentraciju i intelektualnu potkovanost.
Mr
Zora Jestrović je rekla da je Pekić prepleo mit i stvarnost, pokazujući da je „suština pisane riječi njena univerzalnost i primjenljivost”. Pekić je smatrao da svaki roman mora biti opozicion svom vremenu, navela je Jestrović podsjećajući da je ovaj pisac smatrao da „jak roman (čitaj književnost) i jaka država ne mogu zajedno”. Kako je na kraju ona podsjetila, Pekić je, ne jednom, poručivao da čovjek ne treba da vjeruje ni u jednu dogmu.
Prof. dr
Siniša Jelušić je naglasio da je Pekić baratao religijskim pojmovima i da je poručivao da umjetnost može da pruži odgovore na ljudsku upitanost. On je iznio malo poznati podatak da je prvo radno mjesto Pekića bilo scenarista u „Lovćen filmu” i da je ovaj pisac tvorac scenarija za prvi film Zdravka Velimirovića „Dan četrnaesti”, prvo jugoslovensko ostvarenje koje je učestvovalo na Kanskom festivalu.
Na prvi dan ovog naučnog skupa tačku su stavili akademici
Radomir Ivanović i
Zoran Lakić. Prvi je konstatovao da Pekić spada u najveće evropske pisce, rame uz rame sa Umbertom Ekom i Vladanom Desnicom, dok je Lakić dao sugestiju da ubuduće se ne treba ustezati i od kritičkih stavova prema onim ličnostima koje su predmet naučnih skupova u CANU. Drugi dan naučnog skupa počinje danas u 9 časova.
S.Ć.
Pekićevo pitanje iz 1987. važi i danasPrimajući Njegoševu nagradu 1987. godine, „sa dubokim poštovanjem za Crnu Goru i njenu istoriju, i sa još većim poštovanjem čije je ime nagrada nosila, Pekić je”, kako se podsjetio Vukčević, „postavio sebi i zvanicama na dodjeli pitanje: šta nas čeka?”.
– Danas više od tri decenije od tog događaja svi mi stojimo pred tim istim pitanjem, a pred njim stoji danas čitava Crna Gora – kazao je prvi čovjek CANU naglašavajući Pekićevu nadarenost da iz prošlosti sagleda budućnost.
)){kind=small}
