Akademska slikarka
Dragana Mladenović predstavlja se ciklusom slika „Sakupljači snova” na svojoj 28. samostalnoj izložbi, koja je otvorena u Gradskoj galeriji Kotora. U postavci je 21 slika rađena u tehnici akril na platnu, od kojih je pet većeg formata (164 x 180 cm) i 16 radova malog formata (13x13cm do 23x26cm). Ovo je njena treća izložba u Kotoru, publika se sjeća njenih radova iz ciklusa „Adam” u ovoj galeriji i indonežanskog slikarstva „Vajang Kajn” u Galeriji solidarnosti, a ciklus „Skupljači snova” je nastao prošle godine, kaže autorka, „kao odgovor na stalnu, veliku ponudu snova putem svih medija, muzike, filma, reklama, magazina, sporta, i sl.”
– „Skupljači snova” nastali su iz crteža, slike malog formata koji sam uporno pokušavala da stvorim, a nije htjela, ali mi je taj crtež postao bitan. Izazivao me i nisam htjela da ga pustim, sklonila sam crtež, sačekao je nekoliko godina, radila sam druge stvari i onda se desilo da sam iz tog crteža izvukla cijelu izložbu, kaže umjetnica za „Dan” i objašnjava da snove koje je oslikala odlikuje to što nisu naši, nego tuđi.
– Fabrikovani snovi su u savremenom svijetu sve manje lični. Pojedinac ih zdravo za gotovo uzima kao svoje, ne zastajući da promisli o svojim istinskim potrebama. Tako su skupljači snova i predstavljeni. Entiteti, napola prisutni jer im priča uma zaokuplja svu pažnju i vrti ih u krug. Želje i snovi su se u tom procesu izjednačili. Ne razaznaje se svrha životnog sna od želje. Njihovi snovi ne postoje, oni sakupljaju tuđe, komšijske, blogerske, elitne... Svoju sreću traže na polju već sročenih uobličenih snova. Ne ulažu u sebe, niti pokreću proces kreiranja sopstvenog života, niti stvaranja novih snova. Život je isprazna igra, a snovi nemaju smisla, objašnjava umjetnica.
Jak činilac u procesu sakupljanja tuđih snova, kaže Dragana, jeste želja za samopotvrđivanjem, dopadanjem, uvažavanjem, prihvatanjem, dokazivanjem u kome se pažnja sa svoje istinske prirode date rođenjem, mijenja za društveno najprisutniju, najčešće vizuelnu normu. Nadahnuta ovom temom, shvatila je da san nema materiju, tako ni „sakupljači snova”, koji pripadaju nematerijalnom svijetu, pa su i same slike predstavljene linijom, bez pune boje.
Dragana Mladenović je diplomirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, a specijalističke studije završila u Centralnoj Javi, na odsjeku za indonežansku književnost i lijepe umjetnosti u Surakarti. Izlagala je na pedesetak kolektivnih i oko 30 samostalnih izložbi u Srbiji, Crnoj Gori, Rumuniji i Indoneziji. Laureat je nagrada za zidno slikarstvo-mozaik i za crtež, počasna je članica Udruženja modernih slikara Džakarte u Indoneziji, a redovna u Udruženju umetnika Zemun i ULUS-a. Piše poeziju i prozu, objavila je zbirke poezije „More od školja satkano”. Živi i radi u Tivtu.
M.D.Popović
Vibrirajuće postojanje– Jednostavan crtež više govori o vibraciji tih bića, koja skupljaju snove, njihovo postojanje je najmanje vizuelno, više je eterično, svedeni su na liniju i bjelina platna dosta govori da je to neki prostor dalje, više, negdje, da nije toliko materijalan, kaže Mladenović.
)){kind=small}
