Za većinu umjetnika, naročito pisaca, izolacija je korisna stvar. Ostati sam sa sobom, svojim mislima, posvetiti se pisanju i čitanju djeluje kao nedostižan san u vremenu u kom traka svakodnevice prosto melje. Ipak, izolacija kojoj svjedočimo, prinudna je. „Doba korone”, kako su je već zvučno krstili (malo nečeg i prizvali), postavila je mnoge stvari pred ozbiljan ispit čiji ishod je i dalje neizvjestan. U iščekivanju rezultata, pitali smo pisce šta ovih dana rade...
– Doba je korone. Smrt je zakucala na vrata. Maske su pale – jasan je Bećir Vuković. Na naše pitanje, poslovično kratko odvratila je i Milica Kralj koja je kazala da „literarizuje smrtnu javu”.
Za prvog čovjeka Udruženja književnika Crne Gore Novicu Đurića, koji je ujedno i novinar, nema predaha.
– Radim na rukopisima, ažuriram svoj blog, pročitam po koji redak tek da mi ne promaknu vrijedne knjige. Radim kao da nema korona virusa. Novinari najbolje rade u vanrednim uslovima. U normalnim uslovima niko i ne zna da su novinari i pisci živi, osim ukoliko treba da im zapale šamarčinu ili auto. Istina, ima i onih koji vole najviše vladinu blagajnu i već decenijama uzvikuju: „Nek` je vječan budžet Crne Gore!” Ostalima, eto, nemaština, obespravljenost, poniženje, sudnice, tamnice i onaj neizlječivi virus kako su oni spasili svijet od propasti, a ne malenu Crnu Goru – odgovara on.
Za Todora Živaljevića ovi dani nijesu novost.
– Živim u samoizolaciji koja je tako potrebna onom koji misli da stvara. Dakle, ništa novo. Svako jutro sjedam za radni sto i živim svoj imaginarni život – poručuje Živaljević.
Aforističar Bojan Rajević, prije svega, zahvalan je Vladi Crne Gore.
– Trudim se da se držim preporuka nadležnih da u vrijeme izolacije pročitam neku knjigu ili odgledam neki film. To sam i ranije volio da radim u izolaciji, tako da se može reći da se sa koronom ništa nije promijenilo. Jedino je napolju postalo nešto jezivije, nego inače. Naravno, više volim kada je samoizolacija stvar ličnog izbora, nego kada smo na nju primorani, međutim korona virus je rekao: uzmi ili ostavi. Ima nešto prilično opominjuće u činjenici da je bila potrebna jedna ovakva situacija da se malo više okrenemo sebi, što je prilično tužno. Dakle, sjetimo se da je korona ta koja nam je omogućila da se u ovom periodu malo više okrenemo sebi, ljudima i stvarima koje volimo, ali, nemojmo zaboraviti ni kolike su zasluge Vlade za samoizolaciju. Ničega od svega ne bi bilo da ona nije proglasila Mjere i da nam, onako vizionarski, kako samo ona zna, iz razloga rane prevencije, nije omogućila da ništa ne radimo – poručuje on.
Pjesnik Andrija Radulović povukao je ozbiljan potez – razvukao je šahovsku tablu.
– U doba korone čitam ponovo neke knjige za koje nijesam imao vremena i vraćam se nanovo Ničeu, Tomasu Manu i, naravno, Sabatu i Handkeu. Kada mi dosadi književnost razvučem šahovsku tablu i gledam besmrtne partije Mihaila Talja, sa kojim sam imao čast i privilegiju odigrati nekoliko cug partija u mojoj mladosti, kad je Gusar iz Rige pohodio Crnu Goru... Zapišem i po neki stih kao svjedočanstvo i čujem se sa pjesnicima koji muče istu muku širom svijeta... Čitam i djeci Puškinove bajke i izmišljam razne igre i čuda, da ih odvučem od telefona i kompjutera – kaže Radulović.
I dok neki smišljaju priče, drugi se trude da neke, boga mi i „zaborave”, istovremeno mučeći muku sa „bjesnilom”.
– Trudim se da se ne sjećam baka Bosine priče o „španjolici”. Kumim jednu „lopužu” da mi vrati Pekićevo „Besnilo”, a on se, kao svaka iskusna lopuža, pravi blesav. Ah, šta ti je život! – odvraća Radoman Čečović.
Pjesnikinja Milica Bakrač ni najmanje ne misli o virusu.
– Ja sam mati, u svim životnim okolnostima, brinem o svojoj djeci. Završavam dramu, i ona je za djecu. Slobodno vrijeme provodim u dvorištu, tako da ne mislim o virusu, ni najmanje – jasna je Bakrač.
Sem književnih rabota, ima i onih koji unapređuju kulinarske vještine, pa radni sto zamijene kuhinjom.
– Čitam Milerovu „Rakovu obratnicu”, rukopis jedne naše književnice, dovršavam neki zaostali tekst i spremam se za dnevnik koji treba da vodim u aprilu u sklopu regionalnog projekta. Osim tih književnih rabota, unapređujem kulinarske vještine. Vanredno stanje pokazalo je da su nam i te kako potrebne te primarne tehnologije. A, svaki lijep dan koristim i da se malo iskradem iz kuće, mada se i u tome trudim da budem disciplinovan. Idem tamo gdje nema razloga, čujem li glas – trk nazad. Trenutno istražujem tok jedne podgoričke rijeke. Nije fora da kažem koje – kaže pisac Nikola Nikolić.
Književnica i književna kritičarka Jovanka Vukanović čita roman „Korekcije” Džonatana Frenzena, savremene pjesnike i prozaiste iz crnogorske i srpske književnosti.
– Slušam dobru muziku – hitove, kojih je sada na radio i TV programu više nego ranije, kao i simfonijske orkestre. Isto tako i pozorišne drame. Sve ovo nam, na svoj način, govori da bi programa iz umjetnosti i kulture trebalo biti mnogo više na TV ekranima nego do sada i da je i te kako nužno mijenjati uređivačku politiku iz ovog segmenta ako želimo iole kvalitetniji umjetnički program – smatra Vukanović.
Pjesnik Ljubisav Bjelić zbunjen je odlukom virusa.
– Šta li ga je natjeralo da dođe ovdje, baš sada kada su svi počeli bježati tamo odakle je i došao? Ili nije dovoljno informisan ili ima neke mnogo jake razloge – pita se Bjelić.
Književnik i književni kritičar Perivoje Popović dane u izolaciji provodi čitajući.
– Posebno čitam savremene pisce i to pisce nastupajuće generacije. Raduje me što u njihovim djelima vidim svijetlu budućnost književnosti na prostorima srpskog jezika. Pišem, završavam neke svoje radove i trudim se da gledam u sunčano nebo, u dane poslije dana korone – optimista je Popović.
Dok pisci pišu, ne miruju ni oni koji ih kritikuju!
– Čitam, pišem pripreme, gledam filmove, skidam fitnes aplikacije koje nikada neću koristiti – kaže književna kritičarka Maja Simović.
Veselinu Rakčeviću nedostaju susreti i razgovori s kolegama po peru.
– Pokušavam da se prilagodim novonastaloj situaciji, ostajem kod kuće, onako kako je to propisano vanrednim mjerama. Koristim svaki trenutak lijepog vremena da provedem vani, u dvorištu porodične kuće. Ostalo koristim za čitanje dobre literature. Fale mi uobičajeni kafanski susreti sa kolegama piscima i prijateljima. No, teže od same izolacije, padaju mi nesuvisli TV komentari nacionalnog servisa i nekih komercijalnih televizija, koji i ovako kompleksnu situaciju politizuju i dodatno prave nove podjele u Crnoj Gori. Istina, da je drugačije i to bi me iznenadilo – navodi Rakčević.
Izazov izolacije prihvatio je objeručke i Ilija Lakušić.
– Nekako sam razumio - ako neko hoće da se bavi literaturom ne bi trebalo da se dosađuje sa sobom. Najveća ambicija pisca je da tumači samoga sebe. Pa to je ogroman prostor kroz koji se može beskrajno kretati. Da li je pritom na Havajima ili na Kubi, manje je važno. Najviše se može vidjeti iz svoje radne sobe, ko je ima. Zato je meni, na neki način, čak izazovno da se izolujem. Pritom od svojih drugara i drugarica, zahvaljujući mobilnoj komunikaciji, dobijam vrlo duhovite poruke. Što se tiče korone – pa nikad mi se nije desilo da umrem, a smrt je da tako kažem, najveća promjena u životu. A svi čeznemo za promjenama – smatra Lakušić.
Pjesnikinji Savi Radulović „smrdjelo je nešto i prije virusa”, jer su, kako kaže, mnogi nosili maske! Što se nje tiče, pisci su bolesnici...
– Za pisce je svaki virus isti, pa i ovaj. Oni su inače „bolesnici” odvajkada i samo ih može izliječiti dobra rečenica. Ovo su idealna vremena za pisanje i brisanje. Pisanje, svega onoga što smo željeli, a nijesmo imali vremena, i brisanje u neki sopstveni svijet između četiri zida uz najbliže koji su nam vremenom postali stranci – smatra ona.
Na kraju našeg tumaranja, kad mu vrijeme nije, u podrumu, nalazimo Miljana Nikolića koji je upravo sišao u samoga sebe.
– Silazim u sebe, zagledam se iznova u neke prilike, okolnosti, djevojke, žene, u svijet koji se zadržao u mom biću kavim sam umio da ga zapamtim. Čitam i slušam stare kasete koje mi analognim zvukom pomažu da bolje rekonstruišem taj intimni prostor omeđen granicama pamćenja... Sagledavam ko sam ovdje i sad, što mi daje snage da iznova vaspostanem – kaže Nikolić.
Lično, sreća je što mi je „Pisac u kupatilu” izašao prije korone, jer je preporuka da se koriste zasebna kupatila, u ovim uslovima, prezahtjevna i za literaturu.
ALEKSANDAR
ĆUKOVIĆ