Četvrto po redu prikazivanje televizijske serije „Oriđinali”, nakon TV premijere 1996. godine, bilježi nikad bolji odzivi gledalaca. U kaleidoskopu sjajnih likova i egzotičnih scena opet gledamo blistavu crnogorsku majku, Đurđinu, u sjajnoj kreaciji Dragice Tomas, o kojoj prije svega treba reći i nešto iz njene šire blistave biografije, ističe prof. dr Dragan Koprivica, koji je autor scenarija za „Oriđinale” koji je majstorski režirao najveći crnogorski filmski reditelj Živko Nikolić.
– Tomasova je posebno zapamćena kao vrsna pozorišna glumica, a u CNP-u, kao njegova doživotna i počasna članica, odigrala je više od šezdeset uloga. Ostaju zapamćene njene sjajne kreacije u ulogama sestre Batrićeve u „Gorskom vijencu”, Jovane u „Ognjištu”, Hekube, Zone Zamfirove, Glorije, Petrunjele... Posebno je značajna i njena monodrama „Znakovi pored puta”, u dramatizaciji voljenog joj supruga, Petra Tomasa. Vazda se molila da ode prije njega, ali je sudbina htjela drugačije, a ona ga voljela do posljednjeg trena svog života... – prisjetio se Koprivica.
Sarađivala je s najvećim rediteljima na tlu bivše Jugoslavije: Tomislavom Tanhoferom, Bojanom Stupicom, Miroslavom Belovićem, Blagotom Erakovićem, Borom Draškovićem i drugim majstorima pozorišne režije. Dragica je prva crnogorska primadona pozorišne scene koja je dobila Sterijinu nagradu, 1975. za lik Jovane u predstavi „Ognjište”, u režiji Blagote Erakovića. Dobitnica je Trinaestojulske nagrade i mnogih drugih društvenih i kulturnih priznanja.
U njenoj prebogatoj umjetničkoj biografiji, navodi Koprivica, zapisano je da je igrala i u filmovima („Pusta zemlja”, „U ime oca i sina”...), u TV dramama i serijama, među kojima su posebno mjesto u njenom srcu imali „Oriđinali”.
Otišla je kobnog 29. aprila 2015. godine, na tragičan način, pa i taj detalj govori da se na nebu pridružila velikim umjetnicima, koji su imali i uspješne i gorke sudbine istovremeno, sa krajem, namijenjenim od Boga samo onima izabranima.
– A kad je riječ o njenom liku majke Đurđine u „Oriđinalima”, prije svega treba reći da su zablistali njen mentalitet i glumački nerv, u sjajnoj sinergiji, zbog čega se tako transformisala u lik, koji, kao i svi veliki glumci, nije glumila, nego živjela. Zato će Dragicino prelijepo, karakterno lice rođene glumice i umjetnice, i kroz lik Đurđine ostati da svijetli u vremenima pred nama. Kroz lik posesivne, a beskrajno plemenite majke, koja voli svog sina kao svoje oči, pa u toj ljubavi zna i da pretjera, a ostane naša majka hrabrost kad je riječ o borbi za svoje dijete i njegovu sudbinu – ističe on.
I pored nekih ne baš dobronamjernih ocjena serije tokom premijernog izvođenja 1996. godine, „Oriđinali” nastavljaju da traju i, reklo bi se, što vrijeme više protiče, to su sve bolji kao staro vino. Svjedok sam i toga da se, nakon završetka serije, Živko radovao, doslovce, kao malo dijete, a iz njegovih pronicljivih, mudrih očiju, zračila sreća i radost zbog dobro završenog posla. Tim prije što smo i tada podijelili ocjenu da smo uspjeli u naumu – da svaka od devet epizoda predstavlja i zaokružen, TV-film za sebe.
U čitavoj priči o kretanju u snimanje serije egzotičan je i detalj kako je baš Dragica Tomas izabrana za ulogu Đurđine. prisjeća se Koprivica.
– To je, prije svega, priča o mom poštovanju prema divnoj umjetnici, a sve je krenulo kad sam je samoinicijativno pozvao i pitao bi li željela da igra, praktično, ipak glavni lik serije. I rekao da lično smatram da nijedna glumica taj lik ne može odigrati kao ona. Dragica se kratko zasmijala onim svojim divnim, prepoznatljivim grlenim smijehom, i samo rekla: „Oh, Dragane, ja bih to veoma voljela. Tim prije što sam već čula kakva sjajna glumačka ekipa se okuplja za seriju. Igrati pored Draga Malovića, Mime Karadžića, Vesne Pećanac, Branke Veselinović, Eve Ras, Bate Paskaljevića, Sonje Jauković...”
Moj prvi sljedeći korak bio je da porazgovaram sa velikim Živkom, koji je, za informaciju svima koji bi voljeli i to da čuju, iako veliki reditelj svjetskog formata, bio u ponašanju i duši sasvim obični, plemeniti Nikšićanin iz Ozrinića, vazda spreman za šalu i zafrkanciju. Inače, kad smo se dogovarali kuda će se razvijati siže i kroz neke dodatne rukavce, sjedjeli smo na terasi tadašnjeg hotela „Crna Gora”, i smijali se kao dva srednjoškolca izazivajući ljubopitljive poglede prisutnih gostiju. Kad smo se našli na terasi hotela nakon mog razgovora s Dragicom, Živko mi je predočio kast-listu skoro svih glumaca, i rekao da se još misli za lik majke Đurđine. Ja sam mu tad odrešito rekao: „Nijednom riječju ti se nijesam miješao u izbor, jedini moj zahtjev je da majku Đurđinu igra Dragica Tomas, i niko drugi... Živko je poćutao odmjeravajući u mislima njen lik za ulogu majke, pa zatim rekao: „Može li ta ideja da prenoći?” Moj odgovor je bio: „Ne može ni da prenoći, ništa drugo ti ne tražim, kao scenarista, u toj ulozi vidim jedino Dragicu, i samo Dragicu...” Zatim me zahvatio talas radosti, jer je Živko odlučno rekao: „Mislim da si u pravu, možda ona bude baš ona prava. Već je zamišljam kao Đurđinu...” – otkriva profesor Koprivica.
Mnogo kasnije, kad je serija već bila završena i spremna za emitovanje, Živko se jednom u razgovoru nasmijao i otvoreno priznao da bi i on lično pogriješio da je odabrao bilo koju drugu glumicu. I da ni sam nijesam svjestan koliko je predlog za Dragicu bio od suštinskog značaja za cijelu seriju, koliko je ona svojom samom pojavom, poput rođene, gospodstvene grofice, obojila cijelu porodičnu sagu u devet epizoda.
– Dragica Tomas je odigrala brojne uloge u teatru i na filmu. Ali će lik majke Đurđine, u koji je unijela svoju prebogatu dušu i glumački talenat, možda i neki svoj lični bol i nedosanjani dio autobiografije, jer nije imala svoje djece, trajati vjekovima. Hvala joj što je iz mojih misli iznijela, i pred kamerama tako dočarala lik majke. A vjerujem da mogu isto to reći i u ime TV-gledalaca, koji vole majku Đurđinu, koju je Dragica Tomas tako maestralno dočarala. A naše razgovore znala vazda začiniti riječima: „A moj Petar...”. Njen Petar, ljubav njenog života, kojoj se pridružila u vječnosti... – naveo je Koprivica.
S.Ć.

---

Kulturološki čin
– Za kulturološki čin tokom posljednja nekolika mjeseca – promociju retrospektive filmskog i TV-opusa Živka Nikolića, smatram da Javni servis zaslužuje sve čestitke, iako imam poseban građanski pristup ukupnoj programskoj šemi i imidžu RTCG. Nakon „Đekne”, koja očito umrijeti nikad neće, a zatim četiri prikazana Živkova filma, sad se u udarnom terminu, subotom u 20 časova na Prvom kanalu, prikazuju „Oriđinali”. A u njima, uz visoko poštovanje prema svim glumcima, sjajnom Dragu Maloviću, Mimi Karadžiću, Vesni Pećanac, Ivani Žigon, Boru Stjepanoviću, Zefu Batu Dedivanoviću, Čedu Vukanoviću, Miri Banjac i ostalima, ipak, u liku neprevaziđene majke Đurđine, briljira moja obožavana Dragica Tomas, koje više nema među nama.







”Ostaju zapamćene njene sjajne kreacije u ulogama sestre Batrićeve u „Gorskom vijencu”, Jovane u „Ognjištu”, Hekube, Zone Zamfirove, Glorije, Petrunjele... Posebno je značajna i njena monodrama „Znakovi pored puta”, u dramatizaciji voljenog joj supruga, Petra Tomasa