Prije festivala djeca su imala dobru pripremu i sa onlajn školom i sa raznim vannastavnim aktivnostima, sa lakoćom su se prilagodila radionicama Kotorskog festivala pozorišta za djecu, koje su dijelom virtuelne. Ipak, „ne postoji adekvatan način da se interakcija i živa komunikacija nadomjeste”, kaže, prodicentkinja Jelena Odalović. Radila je kao spoljna saradnica u projektima raznih pozorišta, imala je sreću da radi sa rediteljima kao što su Andraš Urban, Alisa Stojanović, Petar Pejaković, Milan Karadžić. Neposredno pred zatvaranje sa „koronom” radila je sa Varjom Đukić u muzičko-dramskoj formi „Slavuj”, čija je premijera bila u Podgorici i tu se stalo. I sama je odrastala uz Festival, volontirala u organizaciji programa, a već sedmu godinu je u produkciji, te zna koliko KFPD najmlađima znači. U trenutnoj epidemiološkoj situaciji, kaže, jedini način rada sa djecom moguć je u malim grupama, uz pridržavanje svih propisa, te uz praćenje raznih sadržaja, dostupnih online. Čini sve da u saradnji sa ekipom KFPD što prije vrati radost i osmijeh na dječjim licima, na kojima svakodnevno gleda razočarenje, jer su se klinci nadali se da će pozorišnog programa ipak biti. „Stalno se javljaju, pitaju kad će što da se desi, kad će predstave, kad će doći glumci”, kaže Jelena i dodaje da će „Kotoru faliti festivalska energija i radost koja je tokom jula rasprši tokom cijele godine, jer ove sezone smo ostali siromašni za taj osjećaj da smo upravo mi u julu centar svijeta”.
• Koji su Vaši izazovi kad morate da balansirate između pripremljenih živih programa i mjera NKT-a?
– Uprkos činjenici da je većina programa odloženo za neko malo mirnije vrijeme, održali smo edukativno-teorijske, likovne programe, filmske večeri, uz strogo poštovanje svih mjera koje su na snazi. Imali smorazne radionice, gdje djeca na kraju bukvalno plaču, traže još („ovo je malo”). S druge strane, imali smo i roditelje koji smatraju da je previše „onjan” sadržaja, da hoće uživo radionice, kao i one koji su riješili da je za njihovu djecu bolje da ostanu kod kuće, tako da smo se potrudili da u moru različitih informacija svakoga dana,pripremimo sadržaje i za jedne i za druge. Pripremamo onlajn radionicu lutaka u nekoliko nastavaka, proces će trajati mjesec-dva, želimo da napravimo interakciju sa djecom, da nam šalju svoje radove, informacije dokle su stigli sa izradoom, imaju li pitanja. Imaće priliku da krpene lutke prave postepeno, iz epizode u epizodu. Planiramo da i druge programe uradimo „onlajn” –neku vrstu književnih programa, „kolaža”, predstavljanja naših knjiga. Nadam se da će onlajn radionice makar malo da nadomjeste ogroman nedostatak festivalske energije.
• Šta je od programa izvodljivo u ovim okolnostima?
– Nadam se da ćemo do kraja ljeta realizovati većinu planiranih aktivnosti. Ono što nas sigurno čeka jeste još edukativno-teorijskih programa, promocija knjige „Ivo Vizin - kapetan od snova” Jelene Lele Milošević, otvaranje izložbe „Kamena baština” i promocija filmova koji su nastali u sklopu radionice i koji zaslužuju priliku da ih svi vide. Nadam da ćemo realizovati i pozorišni program.
• Kako gledate na poziciju mladih producenata u Crnoj Gori?
– Situacija nije uopšte sjajna. Mnogo mojih mladih kolega je ostalo bez primanja, bez projekata, stvari koje smo planirali da radimo su mahom odložene. Ovaj period pauze sam iskoristila na sticanje novih vještina i dodatnu edukaciju iz oblasti kojima se bavim, jer učenja i vještina nikad dosta. Da bismo opstali moramo da budemo optimistični i da mislimo da će budućnost našeg zanimanja i situacija u kulturi biti bolja, jer u suprotnom bićemo primorani da posao tražimo van naše zemlje, a ja se nadam da do toga neće doći.
M.D.Popović

---

Privilegija je odrastati uz Festival– Nisam sigurna da je crnogorskom društvu kultura za djecu i mlade na listi prioriteta, ne ulažemo dovoljno, ne vodimo računa o tome u kakvom okruženju naša djeca rastu, djeca iz većine gradova nemaju priliku da odrastaju uz pozorište i programe za djecu. Mi zbog toga i osjećamo privilegiju što smo odrasli u gradu koji ima ovakav Festival, zato se trudimo da mu vratimo na najbolji mogući način. Pored pozorišnog programa i svih programa u kojima učestvuju djeca, Festival je do sada organizovao preko 100 besplatnih radionica za djecu, pokrenuli smo konkurs za dramski tekst za djecu i mlade da podstaknemo autore iz naše zemlje da pišu za ovaj uzrast, osnovali smo svoju produkciju, izdavaštvo i Biblioteku „Ćuk”, u okviru koje smo izdali četiri knjige.