Postavka „Sjećanja” koju čine radovi akademske slikarke Jelene Radulović može se pogledati do kraja avgusta u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija. Izložba je segment likovnih programa manifestacije Podgoričko kulturno ljeto. Otvarajući postavku 25 ulja na platnu ili lesonitu, kustoskinja mr Selma Đečević je istakla da cijela postavka odiše atmosferom mira, tišine, „magličastog snatrenja, obgrljenog elegičnim titrajima koji prizivaju sjećanje na djetinjstvo”.
Kako je za „Dan” rekla Radulovićeva, na njenoj prvoj izložbi nalaze se radovi koje je stvarala još tokom studija, pa ova postavka na neki način ne samo da zaokružuje jedan, već najavljuje i njen drugi stvaralački ciklus koji počinje kada se i sama ostvarila kao majka. Na slikama u Modernoj galeriji, kako kaže, prikazala je sjećanja iz djetinjstva, a koje je po njoj baza – osnova, tokom kojeg stičemo osnovna osjećanja i sjećanja. Zato je ciljano birala kolorit zasnovan uglavnom na pastelnim bojama.
– Kako gradim sliku? Idem prvo od pastuoznih namaza, a kasnije tanjim slojevima predstavljam glavne motive, kako bih postigla prozračnost, transcedentnost tog glavnog motiva na slici, kako bih dočarala osjećanja. „Sjećanja” sam i gradila na osnovu najintenzivnijih osjećanja, i to nije samo puko prepričavanje, već sam to uklopila i u likovnu formu zadovoljavajući zahtjeve likovne umjetnosti – kaže Radulovićeva.
Slikarka dodaje da je tačno zapažanje da su priče mnogih radova nalik narativima bajki, gdje se postepeno od onoga ko sluša priče, polako dolazi i do naratora. To je i postavkom određeno, jer nasuprot centralne slike u galeriji koja prikazuje dijete u „začaranoj šumi” s likovima iz bajki, nalazi se slika koja prikazuje dijete u majčinom zagrljaju.
– Posljednje dvije slike nastale su kao završnica ciklusa „Sjećanja”, odnosno kada sam postala majka. Planiram da nastavim u tom pravcu, da ovo što je sada ovdje prikazano posmatram iz jedne druge perspektive, i na taj način možda zaokružim cijelu ovu priču – kaže Radulovićeva koja je sada i sama u ulozi naratora bajki.
Zašto likovi prikazani na slikama nemaju određena – formirana lica, umjetnica kaže da je to iz razlog jer želi da se onaj ko posmatra sliku osjeti dijelom te priče, da sam pronađe sopstvenu pripadnost tom prikazu.
Činjenica je da postavka odiše mirom, da nema tjeskobe, iako je riječ o sjećanjima...
– Razlog tome je sigurno činjenica da sam odrastala prilično ušuškana, da je moje djetinjstvo bilo ispunjeno ljubavlju, i da je ta snaga ljubavi koja mi je pružena tada sada onaj oslonac koji ne dopušta da pokleknem... Sada mogu bolje sagledati svoje roditelje, ali, tu bajkovitost i dalje živim kroz moje dijete, iznova, kao da obnavljam svoja sjećanja i svoje djetinjstvo. Ja sada iznova rastem uz njega – zaključila je Radulovićeva.
Ž.JANjUŠEVIĆ

---

Sneni prizor prvog dječjeg sjećanja
Slika koja prikazuje medvjedića i loptu izgubljene u travi, na kojoj prevlađuje plava, zanimljiva je jer se čini kao da prekida ritam sjećanja naslikanih pastelnim bojama.
– Ta slika predstavlja neko moje prvo sjećanje. Dugo sam doživljava tu sliku i kao neki prvi san. Dugo se provlačila kao jedan kratki segment. Odrastajući, sazrijevajući, shvatila sam da to možda i jeste neko moje prvo sjećanje, jer je nemoguće da dijete uspije tako odsanjati, s tom perspektivom. I kasnije, kao odrasloj, uvijek mi je bilo smirujuće kada se prisjetim tog prizora uz koji sam kao dijete snivala – kaže Radulovićeva.