– Nadamo se da će budućnost biti bolja od sadašnjosti spomenika naše prošlosti. To je odgovornost i dužnost svakog od nas, poručuje prof. filozofije Paula Petričević posjetiocima koji su u Staklenoj galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković” u Kotoru pogledali izložbu „Kakva je sadašnjost spomenika naše prošlosti”. Do petka su u postavci panoi sa dokumentarnim materijalom o šest studija slučajeva: područje Vrmac, Glavati, Kostanjica, palata Visković u Perastu, kuća-škola na Prčanju i Slavenska čitaonica u Dobroti. Svi su u vlasništvu Opštine Kotor i važan su dio prirodnog i kulturnog istorijskog područja Kotora, a bili su predmet istraživanja tima sastavljenog od arhitekata, pravnika, novinara, umjetnika, književnika i aktivista. U okviru istoimenog projekta, kojim je koordinirala Tatjana Crepulja, članica NVO „Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje”, u saradnji sa pravnicima i arhitektama iz NVO „Expeditio”, uz finansiijsku podršku NVO Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i pokroviteljstvo OCCRP (Projekta za istraživanje kriminala i korupcije), predstavljena je i publikacija „Primjeri upravljanja prirodnim i kulturnim nasljeđem Kotora”.
– Neki od kulturnih i istorijskih spomenika u vlasništvu Opštine Kotor su zapušteni, neki se koriste nenamjenski, a ima i onih čija nam je buduća namjena nepoznata, jer je proces izmjena ili odlučivanja o njihovoj namjeni bio neptransparentan, a kako se pokazalo, u nekoliko slučajeva i štetan po javni interes i potrebe lokalne zajednice, koji nisu bili uzimani u obzir u procesu odlučivanja, objašnjava Ervina Dabižinović i dodaje da je cilj projekta da na vrijeme upoznaju lokalnu zajednicu sa statusom i prvobitnom namjenom istorijskih spomenika, kako bi aktivno učestvovali u zaustavljanju procesa potencijalnih neregularnih postupaka i uključili se u osiguravanje njihove osnovne namjene.
„Prepoznate vrijednosti i potencijali ovih pejzaža predstavljaju važan element kulturnog identiteta Kotora”, rekla je Dabižinović, podsjećajući ne samo na prirodne pejzaže, već i palatu Viskovića ili kuću-školu na Prčanju, kao primjere preko kojih „možemo pratiti na koji način Opština propušta da upravlja i valorizuje svoju imovinu u javnom interesu”. Navodi i primjer Slavjanske čitaonice, gdje „kroz vrijeme svjedočimo o transformaciji parcele, njenom usitnjavanju i nebrizi oko samog objekta”, ističući da je važno da se brinemo o takvim javnim prostorima.
M.D.Popović

---

Istraživački rad u Crnoj Gori skup
Dokumentarni materijal prikupljen je u saradnji sa Opštinom Kotor, Sekretarijatom za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje i Upravom za zaštitu prirodnih i kulturnih dobara.
Stručnjaci koji su prikupljali podatke nailazili su na niz prepreka u državnim institucijama, od neprofesinalnih kadrova, bez osnovne kulture u komunikaciji, preko zloupotreba sredstava za rad u porodične svrhe, do previsoke naknade (takse) koje se plaćaju za informacije, te zaključuju da je istraživački rad u Crnoj Gori prilično skup.
– Naš utisak je da visina naknade koja se plaća za informacije nije jednaka uloženom trudu i sredstvima za njenu pripremu, pa ostavljamo da građani sami zaključe zbog čega je to tako, zaključuju analitičari.