Nedavno je glumica i pravnica Anđela Radović realizovala svoj autorski projekat „Slušaj, uči, maštaj!”. Cilj projekta je edukacija i podsticanje kulturnog razvoja djece i mladih sa senzornim smetnjama vida. Projekat je realizovala u saradnji sa Resursnim centrom za djecu i mlade Podgorica, a dobio je i podršku na konkursu Ministarstva kulture Crne Gore. Posebnu zahvalnost iskazuje Mirjani Popović, direktorki Resursnog centra i Toniju Koletiću, školskom ICT koordinatoru asistivne tehnologije i prof. jezika i književnosti Marijani Antonijević.
Radovićeva je snimila preko 50 naslova iz školske lektire. Razne pjesme, pripovijetke, bajke, basne, i druge priče, za djecu od 1. do 9. razreda osnovne, kao što su djela B. Ćopića, L. Ivanovića, Ć. Sijarića, Š. Silverstejna, D. Kostića, N. Lopičića, I. Andrića, D. Radulovića, S. Jesenjina, V. Nikolića, Poslanice Petra I Petrovića...
Sav snimljeni materijal biće objavljen na onlajn platformi Resursnog centra, i to u DAISY formatu, prilagođen osobama sa senzornim smetnjama, i tako dostupan za korišćenje svima kojima je potreban već ove školske godine.
– U pripremi je objava nekoliko odlomaka koji se mogu reprodukovati nezavisno od programa za „dejzi” izdanje. Svakako da bi me radovalo ukoliko bi neka radio stanica pokazala interesovanje za reprodukciju nekog od naslova koji su snimljeni u okviru ovog projekta. Mislim da bi to moglo da doprinese podizanju svijesti o ovom problemu, i možda da omogući podršku kako bi se se ovaj projekat mogao nastaviti realizovati i u budućnosti – kaže Radovićeva.
Ona pojašnjava i otkud ideja za jedan ovakav projekat namijenjen djeci sa senzornim smetanjama vida.
– Prije svega smatram da bavljenje umjetnošću, osim što umjetniku pruža satisfakciju na ličnom planu, takođe povlači sa sobom i određenu odgovornost i zahtijeva poseban odnos prema svijetu i pojavama u društvu. Tako, umjetnik mora uvijek pažljivo osluškivati svijet oko sobe, i reagovati onda kada je to potrebno. Svjesna da ipak nismo svemoćni, mislim da i te kako možemo napraviti razliku, čak i kao pojedinci. Kako je pravo na učenje i obrazovanje jedno od osnovnih dječijih prava, a za slabovidu i slijepu djecu često predstavlja izazov, rodila se ideja za ovaj projekat. Moju pažnju su upravo privukla djeca i mladi sa senzornim smetnjama, u cilju prevazilaženja tih prepreka pred kojima se mogu naći prilikom obrađivanja kako školske, tako i druge literature – kaže Radovićeva.
Ona dodaje da se za lektiru opredijelila na osnovu istraživanja baze tekstova u „dejzi” formatu. „Činilo mi se da su naslovi iz školskog plana i programa negdje prioritet u ovom trenutku, a da nakon toga, možemo razmišljati i o nekom drugom štivu, koje bi bilo više slobodan izbor”, kaže Radovićeva, dodajući da je snimljen i interaktivni dio za određeni broj naslova za mlađe uzraste.
– Kao izvor za interaktivni dio audio izdanja, poslužio je materijal sa školskog portala, a djelimično sam i sama autor. Taj interaktivni sadržaj koji prati veliki broj tekstova, treba da podstakne djecu na razmišljanje i da pokušaju sama doći do poruke koja se krije između redova – pojašnjava Radović.
Ž.J.

---

Internet je mač sa dvije oštrice
Na pitanje da li smo i koliko možda danas kao društvo zaboravili koliko je bitno da dijete, bez obzira da li ima ili nema problema s vidom, sluša priču, sluša melodiju maternjeg jezika, Radovićeva između ostalog kaže:
– Nažalost u mom najranijem djetinjstvu, nismo imali sve prednosti koje imaju djeca danas zahvaljujući internetu, a to je prije svega dostupnost svih sadržaja koji su važni za odrastanje. Ipak, to može biti i mač sa dvije oštrice, jer često djeca biraju da gledaju-slušaju ono što možda sadržinom i kvalitetom nije odgovarajuće njihovom uzrastu. Kao posljedicu toga, nekad čujemo da radije govore neke strane jezike nego svoj maternji. I zato, jeste važno insistirati i njegovati maternji jezik, koji osim što je sredstvo komunikacije, je i svojevrsno kulturno nasljeđe. Jezik učimo čak i prije prvih koraka, i on postaje dio našeg identiteta u odraslom dobu. A mi glumci, imamo posebnu odgovornost kada govorimo o očuvanju jezika kao kulturnog nasljeđa - ističe Radović.






Pravičnost i smislenost priče moramo isticati
Zanimalo nas je i u kojoj mjeri je pravnica uticala na glumicu prilikom izbora djela i realizaciju projekta.
– Rekla bih da je pravnica u meni zadužena da `upakuje` i pokrije sve one neodlučnosti i nesigurnosti koje bi mogle biti osobine mene kao glumice. Tako mi je neka pravnička sistematičnost i odgovornost svakako pomogla pri realizaciji ovog projekta, a posredno i u odabiru onih priča koje stvarno imaju neku pravičnu i smislenu pouku. U moru literature danas, kao i raznih vizuelnih sadržaja koje djeca gledaju, a koja u prvi plan stavljaju zabavu nauštrb edukacije, važno je istaći one koje nas mogu naučiti nekim pravim životnim vrijednostima. Iako se često čine kao nepoželjne u današnjem vremenu, ja smatram da ih ne smijemo zaboraviti. Naprotiv, moramo ih nametati i isticati kao vrline – kaže Radović.