Nova zbirka poezije Radinka Krulanovića, „Nijemi govornici”, upravo je ugledala svjetlost dana u izdanju Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori iz Podgorice, Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića i Književne zadruge Srpskog narodnog vijeća Crne Gore iz Podgorice. Autor pogovora je književni kritičar mr Radoje Femić.
„Pjesnički glas Radinka Krulanovića raskošno je ispoljen u već objavljenim knjigama poezije (âTišinom ti govorim‘, âRiječi koje ne dajem olako‘ i âAd fontes‘). Kao što vidimo, dvije od tri njegove objavljene pjesničke knjige kao upečatljivi simbolički amblem sadrže sugestiju ekonomičnog, radikalno redukovanog jezika, koji se zagonetnim putevima pjesničkog nadahnuća oslobađa, uprkos deklarativnom podrivanju vjere u Riječ. U Krulanovićevom slučaju nije to samo spretna oksimoronska formulacija, već je iznad svega (ne)dostupni znak njegove pjesničke (i ljudske!) odgovornosti pred zahtjevnošću stvaralačkog čina. Opiranje poetskog glasa da se prepusti matici blagoglagoljivog izraza indukovalo je svojevrsnu jezičku škrtost, koja je kompenzovana bogatom simbolizacijom, kao istinskim uporištem poetskog iskaza”, zabilježio je Femić. Smatra da nova pjesnička knjiga, „Nijemi govornici”, obnavlja pjesničku zapitanost nad smislom kazivanja, potvrđuje neizvjesnost eksplikacije, ali i potvrđuje naslućeni epilog neumitnog oslobađanja.
„Ovaj složeni pjesnički mehanizam mogli bismo nazvati poetikom ćutnje u pjesništvu Radinka Krulanovića. Po tom svojstvu, pjesnička knjiga Nijemi govornici predstavlja odaziv savremenog pjesničkog sentimenta na drevni isihastički impuls, kojim je ozarenje dosezano podvigom molitvene tišine. Krulanovićev lirski glas je podvižnički; predano služi vaskrsenju duha i vaskrsenju riječi, ne bi ucjelovio model svijeta sačinjenog po mjeri pjesnika i mudraca. Inicijalni stihovi, koji poput motoa simbolički natkriljuju zbirku, posvećeni su upravo Pobediocu, iskupitelju i spasitelju, Isusu Hristosu. Bezgranična pjesnička ljubav prema duhovnom, etičkom i metafizičkom prapočelu nadahnjuje poetsku instancu da se pjevanjem individualne i kolektivne sudbine približi žuđenom idealu, pouzdanom Putovođi kroz zjapeću vječnost. Upravo zbog te ideje, tišina Krulanovićevog pjesničkog svijeta gromko odzvanja, a njegovi nijemi govornici progovaraju jezikom opšteljudskih simbola koji trajno nastanjuju ljudsko pamćenje”, smatra Radoje Femić.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
