Svjetski dan poezije proslavlja se 21. marta i ustanovljen je od strane UNESCO-a 1999. godine. Svrha ovog dana je promocija čitanja, pisanja, objavljivanja, ali i davanje novih podsticaja poetskim pokretima.
– Poezijo budi ponosna što i u ovom vijeku kao u svim prethodnim pripadaš samo sebi. Pjesnici, budite najsrećnija stvorenja jer imate muzu koja vas nikada nije napustila niti se potucala od nemila do nedraga. Srećni što svijet jedva da zna da postoje pjesma i pjesnici. Postoji i Svjetski dan poezije. Postoji, kažem, jer za njega, sudeći prema onima koji bi taj dan trebalo bar da čestitaju, samo znaju pjesnici. Dovoljno! Šta će nam oni koji čitaju samo političke pamflete, poslanička pitanja, izvode s bankovnih računa, tuđe brige briže, a pjesnike citiraju samo u prljavim raspravama, poznatim kao poslaničke replike - kazao je pjesnik
Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore.
Pjesma, smatra on, nije svjesna pjesnika niti je pjesnik svjestan pjesme.
– Ona se izlije iz pjesnikovog krvotoka, nastajući kao povišeni emocionalni krvni pritisak. Kada zaprijeti da će srce eksplodirati izdiktira se sama, napusti pjesnikov krvotok i izlije na papir. To je, po mom skromnom osjećaju, pjesma, dok je poezija mozaik tog izliva... Poezija je pjesnikova čestica u vasioni i samo je ona, kao i Hristova tajna, nepresušno vrelo, inspiracija, saputnik boema, ljubavi, zaljubljenih, ali i hrana unesrećnima, razočaranim i napuštenim dušama. Poezija je energija koja pokreće svijet i kad je nestane usahnuće ljudske duše, cvjetovi i pčele. Vjerujem da je poezija Nojeva barka ljubavi, nade, molitve i spasenja. I ne treba brinuti! Dok je pjesnika i poezije, cvijeća i pčela, biće i svijeta. Vjerujem da je ona bliža istini nego što je to bilo koja nauka pa je i zbog toga najčešće u plemenitim „raljama” filozofije. Razumijem kako bi filozofija gubila na svom značenju da se nije uplela u pjesničke niti čulima, čije je prvo tkanje počelo slovom, i skoro da je nevažno da li će se opet završiti pjesničkim ili filozofskim. Ljepotu kazivanja poezije ne može izraziti nijedno filozofsko promišljanje, ali ona je ta koja nastavlja dijalog između inspiracije i Sokrata svakog doba. Filozofskim „čitanjem” literature naglas, filozof objelodanjuje mnoge zajedničke tajne poezije i filosofije. One su dvije grane istog korijena, razgranate riječima, svaka svojim krvotokom - smatra on.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
